Povodom izjava članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospođe Željke Cvijanović, saopćenja Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, te odgovora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dostavljenog javnosti bez potpisa odgovorne osobe i uz pozivanje na “ured” čije postojanje nije jasno, dužan sam reagovati zbog ozbiljnosti posljedica koje ovakvi nastupi proizvode u javnom prostoru.

Jasno poručujem: pokušaj da se ideja autokefalne Bosanske pravoslavne crkve predstavi kao “udar”, “provokacija” ili napad na vjerske slobode nije argument, nego političko-propagandna konstrukcija čiji je cilj zastrašivanje i zatvaranje javne rasprave. U demokratskom društvu ideje se ne “ukidaju” prijetećim riječnikom, niti se javnost mobilizira moralnom panikom kada nekom politički ne odgovara da se o nečemu govori.

Izjava gospođe Cvijanović predstavlja svjesno podizanje etničko-vjerskih tenzija i neprimjereno miješanje politike u pitanja koja pripadaju prostoru historijskog pamćenja, identitetskih sloboda i duhovnog iskustva Bosne i Hercegovine. Niko nema pravo da u ime države, ili u ime jednog naroda, izdaje konačne presude tipa “nikada nije postojala niti će postojati”, niti da bilo kome uskraćuje pravo da javno misli, istražuje i zagovara ideje koje se ne uklapaju u trenutne političke matrice.

Posebno ukazujem da je manipulativno i opasno svaku raspravu o bosanskoj pravoslavnoj tradiciji svoditi na napad na Srpsku pravoslavnu crkvu. Vjera nije vlasništvo političara, niti je identitet monopol jedne institucije. Pokušaj monopolizacije pravoslavlja kroz političku galamu nije odbrana vjere, nego njena zloupotreba.

Međureligijskom vijeću BiH upućujem direktnu primjedbu: uloga tog tijela treba biti smirivanje društvenih tenzija i otvaranje prostora za međusobno razumijevanje, a ne javno discipliniranje i targetiranje pojedinca zbog iznesene ideje. Pozivanje na “nepovjerenje” kao argument protiv rasprave zapravo znači: “ne razgovarajte, šutite da se neko ne naljuti”. Takva logika ne gradi mir — ona proizvodi strah i održava zamrznute sukobe pod tepihom.

Islamskoj zajednici u Busni i Hercegovini poručujem da institucionalna odgovornost podrazumijeva jasnu, potpisanu i provjerljivu komunikaciju. Saopćenja bez potpisa i bez odgovorne osobe, uz pozivanje na “ured” koji se ne može transparentno identificirati, nisu standard ozbiljne vjerske institucije, nego administrativna magla koja služi izbjegavanju odgovornosti. Ako već govorite o principima uvažavanja i autonomije, onda prvi princip mora biti institucionalna vjerodostojnost.

Ono što je posebno problematično jeste činjenica da se tri različita izvora — politički autoritet, međureligijska platforma i vjerska institucija — u praksi pojavljuju kao koordinirani blok protiv same mogućnosti da se o jednoj ideji razgovara. Takav udruženi nastup, bez stvarne argumentacije i bez ikakve spremnosti da se tema tretira ozbiljno, predstavlja reakcionaran pokušaj gušenja slobode mišljenja i legitimiteta javne debate.

Ideja autokefalne Bosanske pravoslavne crkve nije hir, niti provokacija, niti napad na bilo koga. Ona je pitanje historijske svijesti, identitetskog prava i bosanskog duhovnog iskustva koje postoji izvan dnevno-političkih parola. Ako je društvo zrelo, ono se ne boji ideja. Ako se ideje guše panikom i prijetnjama, onda problem nije u ideji — nego u strahu od slobode.

Pozivam gospođu Cvijanović, Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine i Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini da prestanu koristiti retoriku stigmatizacije, zastrašivanja i administrativnog skrivanja, te da se vrate minimalnim standardima javne odgovornosti: argumentima, činjenicama i transparentnim stavovima.

Bosna i Hercegovina ne može biti normalno društvo ako se svaka ideja unaprijed proglašava neprijateljskom, a svaka rasprava “opasnom”.

Normalno društvo se gradi slobodom mišljenja, a ne zajedničkim nastupom protiv slobodne misli.

U Sarajevu,
Mustafa Cerić