U nastavku serijala akademik dr. Ferid Muhić odgovara na pitanja koja su vezana za budućnost Bosne i Bošnjaka.

Napomena: O Bošnjacima i Bosni napisano je i piše se mnogo tekstova, ispričano je i priča se bezbroj priča. Zašto je potreban ovaj tekst, koji je motiv ove priče? Svaki tekst i sve priče o Bošnjacima i Bosni izloženi su kroz neku ličnu prizmu. Neko je Bošnjake i Bosnu gledao kroz prizmu političkih interesa ili ideoloških stereotipa; neko da iskali svoj otrov mržnje prema Bošnjacima i da opravda pohlepu prema njihovoj zemlji Bosni; neko da izrazi svoju ljubav i prema Bošnjacima i prema Bosni; neko kroz prizmu kulturološke arogancije i vjerske netrpeljivosti; neko iz oholosti sopstvene neukosti ... Niko kroz prizmu činjenica! Zato je potreban ovaj tekst o Bošnjacima i Bosni kroz prizmu činjenica, to je motiv ove priče: da se jasno kaže ko su Bošnjaci i kakva je zemlja Bosna.
Da bi se omogućilo maksimalno prisustvo činjenica, izlaganje je organizovano kao interakcija tematski koncipirane Liste pitanja koja obuhvata bitne aspekte ove teme i sažetih odgovora potkrijepljenih činjenicama.

- Budućnost Bosne i Bošnjaka
1. Da li je očuvanje povijesne tradicije jednog naroda bitan faktor njegove budućnosti?
2. Jesu li i ako jesu, zašto su Bošnjaci ključni za budućnost Bosne?
3. Da li očuvanje i jačanje etničkih, kulturnih i duhovnih osobenosti Bošnjaka ugrožava ili doprinosi sigurnijoj budućnosti Bosne?
4. Da li je obnova jedinstvenog ustavnog poredka i političkog integriteta Bosne na njenoj cijeloj teritoriji realna opcija u bliskoj budućnosti?
5. Koja politička platforma može buduće interese Bosne kao države učiniti prihvatljivim prioritetom za sve njene građane, bez majorizacije i marginalizacije njihovih posebnih nacionalnih interesa?


1. Da li je očuvanje povijesne tradicije jednog naroda bitan faktor njegove budućnosti?
Jeste. Svi danas postojeći narodi, opstali su kao narodi jer su očuvali povijesnu tradiciju kao svijest o svom izvornom etničkom, kulturnom, istorijskom i teritorijalnom jedinstvu. Svi narodi kojih su nekada postojali kao narodi ali su se danas rasplinuli, dekomponirali, asimilirali kao narodi, iščezli su kao posebni narodi jer nisu sačuvali svijest o svom izvornom etničkom, kulturnom, istorijskom i teritorijalno jedinstvu. Primjer jevreja ilustruje narod koji je kroz dva milenija očuvao svijest o svom jedinstvu i voljom najmoćnijih država svijeta, osnovao ponovo svoju državu na istoj teritoriji na kojoj je ona postojala ali i prestalla postojati 2.000 godine ranije! Primjeri naroda koji su očuvali svijest o svom jedinstgvu ali još nisu niti će u skorijoj budućnosti moći osnovati svoju državu, nažalost, mnogobrojniji su, takođe voljom najmožnijih država svijeta kao odlučujućeg faktora. Paradgimatičan primjer je slučaj Palestinaca koji su kao narod očuvali svijest o svom jedinstvu, ali jo ne mogu konstituisati svoju suverenu državu pogotovo ne na teritoriji na kojima su tradicionalno živjeli.
Narod koji je očuvao snažnu svijest o svom jedinstvu, učvrstio je garancije za svoju budućnost. Narod u kom je ta svijest oslabila, potkopao je šanse za svoju budućnost. Narod koji je tu svijest sasvim izgubio, ostao je bez svoje budućnosti.

2. Jesu li i ako jesu, zašto su Bošnjaci ključni za budućnost države Bosne?
Jesu. U političkoj istoriji svijeta, države nastaju iz etnički koherentnog, kulturno i istorijski u kontinuitetu povezanog naroda, trajno nastanjenog na zajedničkoj teritoriji. U slučaju stvaranja imperija, ova tendencija je vidljiva kroz nastojanje da se postojeći pluralitet naroda, kultura i istorije, obuhvaćenih zajedničkom državom na znatno većoj teritoriji, integriše tako što će pripadnost zajedničkoj državi sve narode i etnilke grupe povezati simbolički u političku cjelinu, bez ugrožavanja njihovih etničkih, kulturnih i istorijskih posebnosti.
Striktno govoreći, “nacija“ je fiktivni titular, ideološki surogat koji ima funkciju da kompenzira odsustvo autentičnog autohtonog naroda i integriše sve stanolvnimke jedne države na osnovu zajedničkog državljanstva. Primjer Rimske imperije koja je, na svom vrhuncu, kategorijom “Rimski narod“ (Populsquermanus), simbolički i politički obuhvatala sve njene narode, rase, kulturne i istorijske tradicije, predstavlja potvrdu univerzalnog važenja generalne matrice nastajanja države na principu jedinstva naroda. Potvrdu univerzalnosti predstavlja i Osmanlijska carevina koja je, kao imperija, rasnu, etničku, istorijsku i kulturnu raznolikost svojih 77 naroda obuhvatila zajedničkom kategorijom Milet - semantički i kontekstulano sinonimom kategorije populusqueromanus. U novije vrijeme, posebno je instruktivan primjer teritorijalno najveće države svih vremena - SSSR-a. Iako je iz njenog naziva bio potpuno isključen etnički, kulturni i istorijski kontekst, njeni građani su i interno i u međunarodnoj komunikaciji, brzo bili simbolički obuhvaćeni u jedinstvenu kategoriju kao Sovjeti, što se brzo proširilo i na sve forme društvenib aktivnosti kao sovjetska politika, sovjetska ekonomija, sovjetska kultura, svjetski građani, sovjetski sportisti, sovjetske reprezentacije. Analogan iako suprotan primjer, predstavljaju SAD. Bez sumnje država sa najvećim brojem rasno, etnički, kulturno i istorijski različitih zajednica u istoriji, SAD su izlaz iz ovakve fragmentiranosti i suptinske nepovezanost (i realne nepovezivosti!) svoji građana u političku i simboličku zajednicu pronašli u uvođenju naglašeno kontroverzne ali opšteprihvačene kategorije “Američka nacija“ – Americvan Nation. Kontroverzna je najprije zato što ne postoji nikakva država “Amerika“, nego samo Ujedinjeni savez država Amerike (United States of America), dakle savez država a ne savez naroda, a zatim i zbog zbog toga što na taj način neopravdano monopoliše ekskluzivno za sebe kategoriju koja se odnosi na stanovnike svih danas postojećih država Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Tako se događa da se na svim nivoima, samo za građanie SAD koristi kao samorazumljiava odrednica “Amerikanci“, dok se s druge strane, govori o Argentincima, Brazilcima, Kanađanima, Meksikancima... iako su, s jedne strane geografski, svi oni “Amerikanci“, a s druge pripadnici jednako fiktivnih “nacije“ koje su samo ideološki surogati u funkciji da nadomjeste odsustvo autentičnog autohtonog naroda.
U kontekstu Bošnjaka kao naroda i Bosne kao države, situacija je jasna i u cijelosti se uklapa u izvornu matricu stvaranja države iz jezgra jednog etnički, kulturno istoirjski i teritorijalno integrisanog naroda. U skladu sa tom matrivom, Bošnjaci su kao narod konstanta, Bosna je kao država je varijabla. Bošnjaka je bilo i kada Bosna nije bila država, ali je Bosna bila država samo kada su Bošnjaci bili njen demografski, kulturni i duhovni temelj. Zato u svakoj prilici i na svim nivoima politike, obrazovanja, kulture i komunikacije, treba intenzivno i sistematski argumentirano afirmisati činjenicu da su Bošnjaci etnički, kulturno i istorijski poseban narod i, što je ključno, naglašavati nepobitnu istinu da su osnivači suverene države Bosne, nužni uslov njenog postojanja i dovoljan garant njenog opstanka upravo Bošnjaci!

3. Da li očuvanje i jačanje etničkih, kulturnih i duhovnih osobenosti Bošnjaka ugrožava ili doprinosi sigurnijoj budućnosti Bosne?
Doprinosi. U mjeri u kojoj je najbrojniji, uz to i autohtoni narod bilo koje države, naglašenije očuvao snažnu svijest o svojoj etničkoj, kulturnoj i duhovnoj posebnosti, bez tendencije da ugrozi osobenosti drugih naroda koji s njim žive u zajedničkoj državi, utoliko je budućnost te države sigurnija i svijetlija. Kao narod čija je kulturna i politička tradicija obilježena izuzetno snažnom tolerancijom, posebno naglašenom kroz islamsko utemeljenje te tradicije, jačanjem svojih etničkih, kulturnih i duhovnih osobenosti, Bošnjaci mogu najviše doprinijeti sigurnoj budućnosti BiH. Činjenica da Bosna kao država i Bošnjaci kao narod, nikada nisu vodili osvajačke ratove, da su oduvijek njegovali vrijednosti uzajamnog poštovanja kulture, tradicije i religije drugih naroda, kako u Bosni tako i izvan Bosne, višestruko potvrđuje ovu tvrdnju.

4. Da li je obnova jedinstvenog ustavnog poredka i političkog integriteta Bosne na njenoj cijeloj teritoriji realna opcija u bliskoj budućnosti?
Nije. Nasuprot cijeloj suštinski konvergentnoj tradiciji intra-kulturne i vjerske tolerancije i odsustva supremacionističkih i hegemonističkih tendencija kod Bošnjaka, bez primjera u savremenoj Evropi pa i u svijetu, još uvijek su aktuelne i zapravo intenzivirane divergentne tendencije izražene kroz teritorijalne pretenzije i političke interese susjednih država (Srbije i Hrvatske). Ove tendencije imaju podršku određenih krugova međunarodne zajednice u mjeri u kojoj se poklapaju sa strateškim ciljevima najmoćnijih država na cijelom Balkanu, inclusive i posebno u BiH, usmjerene su na teritorijalnu dezintegraciju Bosne i Hercegovine i fragmentaciju njenog kulturnog tkiva. U ovom trenutku, ni na međunarodnom političkom horizontu, kao ni u stvavovima RS i vodećih predstavnika bosanskih Hrvata, ne mogu se registrovati nikakvi znaci koji bi ukazivali na nastojanje da se teritorijalni integritet i suverenitet BiH uspostavi na cijeloj njenoj teritoriji.

5. Koja politička platforma buduće Bosne kao suverene i teritorijalno integrisane države može biti prihvatljiva za sve njene građane, bez majorizacije i marginalizacije njihovih posebnih nacionalnih interesa?
Jedina politički opravdano rješenje jeste platforma reciprociteta dakle, ista ona platforma na kojoj su konstituisani međuetnički, inter-kulturni i inter-religijski odnosi u svim ostalim državama nastalim iz raspada SFRJ. Imajući u vidu činjenicu da Srbi i Hrvati procentualno predstavljaju drugi i treći najbrojnij narod, ovo se posebno odnosi na platformu koja predstavlja temelj aktuelnog političkog uređenja ovih odnosa u današnjoj Srbiji i Hrvatskoj.

Nastavlja se...