Milorad Dodik i Dragan Čović mjesecima vode intenzivne aktivnosti lobiranja u Sjedinjenim Američkim Država (SAD), Evropskoj uniji (EU), Izraelu i Rusiji nastojeći dobiti podršku za još dublje etničke podjele, slabljenje države Bosne i Hercegovine.

Posljednjih dana, ne skrivaju, rade i na međunarodnoj podršci za "raspakivanja" Dejtonskog mirovnog sporazuma. Motivi različiti. Interes zajednički.

Politički "alat"
Kod Dodika, osim što je lobiranje usmjereno ka slabljenju međunarodnih sankcija protiv njega i saradnika, preko lobista pokušava ojačati entitet Republika Srpska, a Dejton bi vraćao na tzv. "izvorni" te od države uzimao ingerencije. Politički "alat" osvjedočenog šoviniste godinama je i prijetnja secesijom RS-a.

Protiv težnji predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), sudeći prema javnom diskursu, nema ništa protiv koalicioni partner iz Mostara. S tim da Čović želi razgraditi Federaciju BiH, priželjkujući antiustavni "treći entitet". Na domaćoj političkoj sceni i u lobističkoj nakani ima podršku, kako ga oslovljava, "prijatelja" iz Bakinaca kod Laktaša. Pod plaštom izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine Čović bi u realizaciju maksimalističkih ličnih i hrvatskih ciljeva u zemlji Dejtonom propisanih "kompromisa".

Rezultati
Na međunarodnoj sceni, rezultati njihovih lobističkih napora, za sada, su različiti. Najkontroverzniji uspjeh desio se u SAD kad je administracija predsjednika Donalda Trumpa ukinula sankcije Dodiku i brojnim njegovim najbližim saradnicima u oktobru prošle godine. Uspio je to lobiranjem preko političkih savjetnika i vezama sa pojedinim američkim političarima. Debelo plativši, dakako, i novcem poreskih obveznika. Novcem građana Bosne i Hercegovine.

Međutim, taj "uspjeh" ne znači međunarodnu legitimaciju Dodikovih separatističkih težnji. Zapadni lideri, uključujući Evropsku uniju i SAD, javno osuđuju pokušaje razgradnje državnih institucija Bosne i Hercegovine i svaku promjenu Dejtona koja bi vodila ka secesiji.

Evropska unija jasno je poručila da neće tolerisati narušavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, a oba doma Kongresa SAD usvojila i Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkanu, u kojem se jasno ističe da je povratak sankcija moguć "svima koji svojim djelovanjem nastoje destabilizovati region". Jasno ko je u toj priči prvi "pik".

Čović preko Zagreba i Plenkvića, aktera u EU, pokušava pridobiti što veću podršku u Briselu, zagovaranjem promjena izbornog i ustavnog sistema, pričom "o zaštiti prava Hrvata u BiH". Često spominje model federalizma, a njegovi "desni sateliti" u posljednje vrijeme sve više i ranije spomenuti antiustavni "treći entitet". Na taj način zagovaraju tobožnje rješenje političke krize koju su blokadama i opstrukcijama, udruženi s Dodikom, i proizveli.

Prijetnja integritetu BiH
Kako god. Dejtonski sporazum ostaje temeljni međunarodni okvir za stabilnost Bosne i Hercegovine. Njegova struktura je kompleksna, a izmjena zahtijeva širok politički konsenzus unutar zemlje i saglasnost međunarodne zajednice.
Dok Dodik i Čović lobiraju za promjene koje mogu biti prijetnja integritetu države, ključne zapadne svjetske sile bezrezervno i dalje podržavaju Dejton kao osnov mira.

Dakle, lobiranje može utjecati na ton međunarodnih diskusija i na diplomatske pristupe Washingtona ili Brisela. Međutim, nekoliko lobističkih ugovora ili političkih kontakata ne može poništiti međunarodni pravni okvir. Naročito ako bi to dovelo do krize ili nove nestabilnosti.

Tako je bilo, barem, od Dejtona...

Bakir Tiro (Vijesti.ba)