O genocidu u Srebrenici ustalio se u medijima i u javnosti način govora koji potpuno prikriva istinski karakter ovog najtežeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Navodimo jedan tipičan primjer:

- „Kao što je poznato, u Srebrenici se 10-13. jula 1996. godine desio genocid. Tom prilikom stradalo je preko 8000 građana Bosne i Hercegovine. Dželati su bili pripadnici vojske RS pod komandom Ratka Mladića. I pored svega, Bosna je oduvijek bila multikonfesionalna i multietnička zemlja i te vrijednosti mora sačuvati. Zato, buduće generacije ne smiju nikada zaboraviti genocid u Srebrenici, ali ga trebaju jednog dana oprostiti. “

1. U Srebrenici se nije desio genocid. Desi se zemljotres, požar, poplava, tsunami, saobraćajna nesreća. Genocid u Srebrenici je agresorski projekt Vlade SR Jugoslavije na čelu sa Slobodanom Miloševićem, planiran i organizovan u generalštabu JNA u Beogradu, pod komandom Blagoja Adžića, u cijelosti logistički podržan od SR Jugoslavije i izvršen od jedimica JNA i lokalnih izdajnika, na čelu sa Ratkom Mladićem.

2. U genocidu u Srebrenici nisu stradala 8372 lica. Ljudi stradaju u prirodnim katastrofama i nesrećnim okolnostima. U Srerbrenici su ubijena 8372 čovjeka Bošnjaka, samo zato što su bili Bošnjaci.

3. Ubice Bošnjaka u genocidu u Srebrenici, nisu bili dželati. Dželati su državni službenici, izvršitelji zakonski presuđene smrtne kazne za počinjeno i nepobotno dokazano kriminalno djelo. Niko od 8372 Bošnjaka ubijena u genocidu u Srebrenici nije bio osuđen na smrtnu kaznu ni od jednog suda u svijetu. Izvršitelji genocida nad Bošnjacims u Srebrenici bili su ubice - zlikovci, što je zajednički naziv ubica nevinih ljudi.

4. U genocidu u Srebrenici, nisu ubijani ni “Bosanci“, ni “Hercegovci“, ni Bosanci i Hercegovci“, ni “građani Bosne i Hercegovine“. Propagiranje “Bosanaca“ i “Bosanstva“ je direktno negiranje genocida u Srebrenici, jer po definiciji genocid znači istrebljenje jednog naroda - (grčki, genos znači narod: latinski cide, iz glagola caedere – ubistvo). dakle, ubijenje naroda, etničke i/ili religijske zajednice). U genocidu u Srebrenici su striktno targetirani upravo Bošnjaci i kao narod, i kao etnička, i kao religijska zajednica, za razliku od “Bosanaca“, “Hercegovaca“, “Bosanaca i Hercegovaca“ ili “građana Bosne i Hercegovine“, koji nisu ni narod, ni etnička, ni vjerska zajednica! Svako ko se zalaže da se odrednica Bošnjaci, izbriše i zamjeni odrednicom “Bosanci“, a odrednica “Bošnjaštvo“, izbriše i zamijeni odrednicom “Bosanstvo“, poriče historijsku istinu i eksplicite negira genocid izvršen u Srebrenici nad Bošnjacima!

4. Genocid u Srebrenici mora biti trajno zapamćen i njegovan kao dio kulture kolektivnog trans-generacijskog pamćenja Bošnjaka. Terapeutski efekti njegovanja kolektivnog sjećanja Bošnjaka na genocid u Srebrenici je nezamjenjiv u procesu saniranja post-traumatskih poremećaja i ujedno, najefikasniji način povezivanja i integrisanja svakog Bošnjaka sa sopstvenom etnuičkom i duhovnom zajednicom.

5. Ovdje se mora naglasiti: Niko ni na ovom, ni na onom svijetu nema, niti će imati pravo da u i me ubijenih, oprosti genocid u Srebrenici. Kao prvo, da bi neko oprostio nekome nešto, najprije treba da ga zamoli za oproštaj. Bošnjake još niko ni od organizatora i počinitelja genocida u Srebrenici, ni od njihovih potomaka i savrmenih vlasti, do danas nije zamolio za oproštaj ni pijedince Bošnjake, ni Bošnjake kao narod. Naprotiv, oni i danas uporno negiraju da je genocid izvršen! Drugo, oprostiti može samo onaj kome je neko zlo nanijeto, neka nepravda učinjena, i samo za to djelo i tu nepravdu. Paljevinu kuće može oprostiti samo onaj kome je kuća zapaljenja. Ranu i bol može ošrostiti samo onaj kome je rana zadata, bol nanijet. Jednako tako, samo ubijeni može oprostiti svome ubici - niko drugi, nikome drugom. Ni otac, ni mati, ni brat, ni sestra, ne mogu oprostiti u ime ni jednog ubijenog.