Bosna i Hercegovina ne gubi suverenitet dramatičnim činovima. Ona ga može izgubiti administrativno – kroz sporazume, koncesije i „modele saradnje“ potpisane bez jasne državne strategije. Zato pokrećemo serijal „Suverenitet pod potpisom“. Njegov prvi slučaj je Buk Bijela – projekat koji prevazilazi energiju i otvara pitanje: ko zaista odlučuje o strateškim resursima države?

Bosna i Hercegovina ulazi u period velikih infrastrukturnih odluka. Energetski projekti, gasne interkonekcije, aerodromske koncesije i međunarodna partnerstva predstavljaju se kao razvojne šanse.
I jesu – ali samo ako iza njih stoji jasna državna politika.
U suprotnom, investicija postaje politički dogovor, a politički dogovor zamjenjuje strategiju.
Zato pokrećemo serijal „Suverenitet pod potpisom“ – da sistemski analiziramo odluke koje dugoročno oblikuju državnu moć.

Prvi slučaj je Buk Bijela.

HE Buk Bijela na rijeci Drini nije običan infrastrukturni projekat. Ona je dio šireg energetskog sistema, ima međunarodnu dimenziju i nalazi se na prostoru koji nosi i ustavno-pravne implikacije.
Prema medijskim izvještajima, američka kompanija Bechtel iskazala je interes za modele saradnje u vezi s projektom. Sama činjenica da renomirana američka kompanija razmatra učešće može se tumačiti kao signal ozbiljnosti projekta.


Ali pitanje nije da li je investitor zapadni ili istočni.
Pitanje je: da li država Bosna i Hercegovina ima punu institucionalnu kontrolu nad projektom?
Da li postoji jasna saglasnost državnih organa? Da li su nadležnosti precizno definisane? Da li je regulatorni okvir jedinstven? Da li država zadržava odlučujuću riječ?

Ako je odgovor potvrdan – partnerstva su legitimna. Ako nije – onda je Buk Bijela više od investicije. Ona postaje test suvereniteta.

Milorad Dodik godinama je bio pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog aktivnosti koje su američke vlasti ocijenile destabilizirajućim po ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Sankcije su instrument vanjske politike i dio geopolitičkog arsenala.

Kada se u isto vrijeme otvaraju razgovori o međunarodnom interesu za strateške energetske projekte u čijoj političkoj pozadini stoje isti akteri, javnost ima pravo postaviti legitimno pitanje:
Da li se nešto suštinski promijenilo? Da li je došlo do institucionalnog usaglašavanja? Ili je riječ o novom geopolitičkom pragmatizmu?

Ovo nisu optužbe. Ovo su pitanja političke odgovornosti.

Jer u geopolitici ništa nije izolovano.

Sankcije, investicije, energetski koridori i regionalna stabilnost često su dio iste šire slike.
Svijet se nalazi u energetskoj tranziciji. Rat u Ukrajini, evropska potraga za novim izvorima energije, američko insistiranje na diversifikaciji gasnih pravaca, regionalno balansiranje Srbije između Brisela i drugih centara moći – sve to pokazuje da energija nije samo tržišna roba.
Ona je instrument političkog uticaja.

Sjedinjene Američke Države jačaju prisustvo kroz energetske projekte i infrastrukturne investicije. Evropska unija promoviše regulatorno usklađivanje i zelenu tranziciju. Srbija razvija sopstvene energetske kapacitete uz regionalne sporazume.

U toj geopolitičkoj slici, Bosna i Hercegovina ne smije biti prostor kroz koji drugi ostvaruju svoje strategije.

Ona mora imati svoju.
Ako nema jasnu državnu strategiju o energetskoj imovini, onda svaki projekat – uključujući Buk Bijelu – postaje potencijalna tačka pritiska.

Ne zato što neko otvoreno oduzima suverenitet. Već zato što ga država ne definiše dovoljno jasno.
Buk Bijela je prvi slučaj ovog serijala, ali nije jedini.

Aerodromi su sigurnosna infrastruktura. Gasne interkonekcije su geopolitički pravci. Hidroenergetski resursi su temelj energetske stabilnosti.

Ako država nema posljednju riječ nad tim sistemima, onda suverenitet ostaje formalna kategorija.
Partnerstva nisu problem. Problem je nedostatak jasnih pravila.

Država mora definisati stratešku imovinu, utvrditi nadležnosti, osigurati transparentnost ugovora, zadržati sigurnosne klauzule i imati pravo intervencije.

Bez toga, potpis postaje čin bez kontrole.

Serijal „Suverenitet pod potpisom“ neće nuditi populizam. Nudiće analizu.
Neće nuditi neosnovane optužbe. Nudiće pitanja koja svaka ozbiljna država mora sebi postaviti.
Jer suverenitet se rijetko gubi naglo. Mnogo češće se gubi potpisom – ako iza tog potpisa ne stoje jasna pravila, jaka država i odgovorna politika.