Kako sam upozoravao još od završetka 12-dnevnog rata, Bliski istok nije ušao u fazu smirivanja nego u međuratni period. Današnji koordinirani napad Izraela i SAD na Iran, uz iranski uzvrat balističkim raketama na američke baze i ciljeve u Izraelu, samo je potvrda kontinuiteta procjena koje sam godinama iznosio u Oslobođenju, Bošnjaci.net i Akademiji. Rat je počeo – i nije lokalni incident, nego strateški sukob velikih razmjera.

Od 12-dnevnog rata do „Ričućeg lava“
U junu prošle godine Iran je bio iznenađen: ubijeni su komandanti, nuklearni naučnici i razorena infrastruktura. Tada sam pisao da je riječ o prvoj rundi i da će Iran izvući pouke. Danas je vidljivo da jeste. Za razliku od tada, iranska komanda je preživjela prvi udar, avijacija je podignuta, a balistički arsenal odmah aktiviran. U roku od nekoliko sati pogođene su američke baze u Bahreinu, Kataru, Kuvajtu i UAE-u, te vojni ciljevi u Izraelu. Time je Iran pokazao da više ne prihvata ograničeni dvoboj s Izraelom, nego regionalizuje rat – što sam označavao kao neizbježan scenarij. Operacija „Ričući lav“, kako su je nazvali izraelski lideri, samo je nastavak strategije pokušaja preventivnog uništavanja iranske moći. Ali ona sada nailazi na drugačiji Iran: vojno oprezniji, tehnološki unaprijeđen i politički homogeniziran prijetnjom opstanku države.

Podmukla matrica: pregovori kao paravan za udar
Ključni element kontinuiteta je obrazac koji sam ranije opisivao: pregovori dok traju pripreme za napad. I uoči ovog rata Washington je javno govorio o bliskom nuklearnom dogovoru, dok je u region slao nosače aviona i bombardere. Identična taktika korištena je i 2025. Takva praksa razara i posljednje ostatke povjerenja u međunarodni poredak. Ako se pregovori koriste kao vojna maska, tada diplomatija prestaje biti instrument mira i postaje dio ratne obmane. To je opasna prekretnica svjetske politike.

Ne slažem se s tvrdnjama nekih komentatora iz BiH da Iran ne može izdržati sukob sa SAD-om. Narod koji brani vlastitu suverenost ne kapitulira lahko, a Iran nije ni Irak ni Libija, još manje Venecuela. Njegov balistički arsenal, dokazan u današnjim napadima, predstavlja realnu prijetnju američkim bazama i izraelskim gradovima. Dronovi su pokazali ubitačnost, a sposobnost simultanog gađanja više država potvrđuje regionalni domet. Iran neće dopustiti poniženje uništenjem tog arsenala bez dugog i bolnog otpora. Ovdje je presudan psihološki faktor: za Teheran je ovo egzistencijalni rat, za Washington izborni i geopolitički. U takvim asimetričnim motivacijama slabiji često izdrži duže nego što jači očekuje.

Netanyahuova računica i Trumpova promjena
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu otvoreno je pozvao Irance da zbace vlast, a Donald Trump rat je nazvao „masovnom operacijom“, dok je Reza Pahlavi trljao ruke misleći da će lako ušetati u Teheran. To pokazuje da cilj nije samo nuklearni program nego promjena režima. Ovo je dramatična promjena u odnosu na Trumpovu raniju retoriku protiv „beskonačnih ratova“. Pritisak savezništva s Izraelom i unutrašnje američke politike gurnuo je Washington u konflikt koji može nadmašiti Irak i Afganistan zajedno. Time je potvrđena još jedna moja ranija procjena: da će Izrael biti glavni pokretač rata, a SAD ključni izvršilac. Iranski napadi na baze od Bahreina do UAE-a pokazuju strategiju širenja sukoba. Sljedeći korak, koji sam označavao kao najopasniji, jeste Hormuški moreuz. Kroz njega prolazi četvrtina svjetske nafte.

Zatvaranje tog prolaza pretvorit će regionalni rat u globalnu ekonomsku krizu. Time bi Iran prenio cijenu rata sa sebe na cijeli svijet, računajući da će međunarodni pritisak zaustaviti američko-izraelsku ofanzivu.

Lično svjedočanstvo razaranja
Američko-izraelski udari pogodili su i kompleks u Teheranu u kojem sam 1999. boravio tokom posjete predsjednika Alije Izetbegovića i susreta s iranskim vjerskim vođom. Ta činjenica simbolički pokazuje koliko je ovaj rat duboko ušao u srce iranske države: mete su politički i ideološki centri, ne samo vojne baze. To potvrđuje da je cilj slom režima, a ne samo neutralizacija kapaciteta. Analitičari govore o danima ili sedmicama, ali logika sukoba govori drugačije. Iran ima zalihe projektila, geografske dubine i mrežu saveznika. SAD i Izrael imaju nadmoć u zraku i tehnologiji. To je klasična formula dugog iscrpljujućeg rata. Zato sam i ranije upozoravao: 12-dnevni rat bio je uvod, ne završetak. Današnji događaji to potvrđuju.

Bliski istok ulazi u fazu otvorenog međudržavnog rata velikih razmjera, s potencijalom globalne eskalacije. Ako se uključe i druge sile, svijet će se naći pred najopasnijim sukobom nakon Hladnog rata. Rat između Irana i američko-izraelskog saveza nije iznenađenje nego ostvarenje najavljivanog scenarija. Iran je ušao spremniji i odlučniji, dok su SAD i Izrael odlučili ići do kraja – uključujući promjenu režima.

Takvi ratovi rijetko završavaju brzo. A još rjeđe završavaju onako kako ih planiraju oni koji ih započnu.