Muderris je časno ime bosanskohercegovačkog otpora. Nije zagazio na strnputicu izdaje i časno iznosi borbu za istinu. Rekao je pošteno i bez ustezanja šta misli o podvalama novofašista, kameleona i njihovim manipulacijama. Onaj ko je odgovoran za „previd“ četništva na SFF mora da snosi posljedice za to, jer ako je puštena i jedna scena i jedan insert u antifašističkom Sarajevu ‒ to apsolutno nije u redu. Ako je ovakva greška nastupila slučajno, i to je katastrofalno. Jer, onaj ko je pregledavao materijal, nije radio svoj posao kako treba, a vjerovatno se slikao na crvenom tepihu pred Narodnim pozorištem.

Muderris je pročitao Mijatovića

Nezim Halilović spada među čestite ljude koji su krvarili za Bosnu i Hercegovinu od početka agresije, komandanta Četvrte muslimanske brigade koji su se borili za državu u kojem će svi ljudi biti ravnopravni i isti. On je to radio da puškom u ruci za razliku od podrumaša koji su čekali oslobođenje Sarajeva i koji su danas najgori „hateri“. Rizikujući da bude na njihovoj meti, Muderris je hrabro i bez dlake na jeziku progovorio o Vojinu Mijatoviću (a da pri tom ne vrijeđa), šta misli o njemu, njegovoj ulozi u razvlačenju pameti Bošnjaka i njegovom uništavanju probosanskog bloka u „eresu“ i ulozi Saše Grbića, kojeg je ugurao u probosanski blok da ga uruši.

Sasvim logično da je Muderris pričao o trenutnom političkom galimatijasu u kojem je danas Bosna i Hercegovina. Pri tom je jasno upro prstom u Vojina Mijatovića, kojeg optužuju za vješto kamufliranje priče o četničkom filmu Radoša Bajića „Heroji Halijarda“ i za skretanje pažnje na ime direktora SFF (srpske nacionalnosti) uvodeći u priču handžar diviziju, koju je nespretno pominjao Emir Suljagić uoči Srebreničkog genocida. On se tada ispričavao jevrejskom narodu zbog „zločina“ koje je Handžar divizija počinila tokom II svjetskog rata. Ali da se vratimo Vojinu Mijatoviću, prebjegu iz SNSD-a u SDP Nermina Nikšića, čiji je postao favorit broj jedan u raščiščavanju svih situacija sa SDA i drugim Bošnjacima. Podvaljuje „nametnuti ministar“ kako ga naziva Muderris, ali dobar broj Bosanaca, priču o handžar diviziji kako, eto, njenim potomcima (misleći na Muderrisa) smeta njegova ekavica... Nezim Halilović spada među čestite ljude koji su krvarili za Bosnu i Hercegovinu od početka agresije, komandanta Četvrte muslimanske brigade koji su se borili za državu u kojem će svi ljudi biti ravnopravni i isti. On je to radio da puškom u ruci za razliku od podrumaša koji su čekali oslobođenje Sarajeva i koji su danas najgori „hateri“. Rizikujući da bude na njihovoj meti, Muderris je hrabro i bez dlake na jeziku progovorio o Vojinu Mijatoviću (a da pri tom ne vrijeđa), šta misli o njemu, njegovoj ulozi u razvlačenju pameti Bošnjaka i njegovom uništavanju probosanskog bloka u „eresu“ i ulozi Saše Grbića, kojeg je ugurao u probosanski blok da ga uruši. Šta je to rekao Muderris a da nije tačno? Spomenuo je da je Vojin sin Dobrivoja, koji je tokom agresije na BiH nosio istu značku – kokardu Draže Mihailovića. Dobrivoje je gradio jedan entitet za jedan narod. Je li to istina? Jeste. Šta je to? Pa, fašizam. I taj Dobrivojev potomak, koji se borio za jednu državu sa jednim narodom (srpskim), naziva Muderrisa fašistom. Takve otrovne strijele vrlo su opasne. Posebno za Bošnjake koji nikako da se osvijeste da je Bosna i Hercegovina napadnuta sa svih strana. Sada ću samo taksativno nabrojati a kasnije ću pisati o njima.

Isfabrikovan sukob Schmidt - Dodik

Po mome dubokom uvjerenju nije bitno što Vijeće sigurnosti UN-a nije potvrdilo Schmidta. Presudno je nastojanje rukovodstva Rs-a da uz podršku Rusije potpuno „protjera“ OHR i da onda započne definitivno ubijanje Bosne i Hercegovine. Ubijeđen sam da je ovo potpuno isfingiran 'sukob' između Christiana Schmidta i Milorada Dodika, što se može zaključiti iz mnogo poteza i sa jedne i sa druge strane. Posljednja dešavanja iz Budimpešte čini se o tome govore, jer ukoliko su tačne informacije o pripremama za sklapanje sporazuma Mađarske sa bh. entitetom Rs i formiranje zajedničkog Vijeća za praćenje tih politika uz rukovođenje Dodika i Orbana, a bez odobrenja Parlamentarne skupštine BiH ili Predsjedništva BiH koje je po Ustavu nadležno za vođenje vanjske politike, onda Mađarska kao članica Evropske unije, pristaje da bude dio procesa koji predstavljaju grubo narušavanje suvereniteta BiH.

Prije svega Bošnjaci su danas potpuno obezglavljeni. Napadnuti su iznutra i izvana. Najprije je došlo do pucanja odnosa unutar vladajuće SDA, kada su iz njenih redova istupili "pobunjenici“ ili ljudi sa nešto drugačijim gledanjima, „Narod i pravda“, a prije njih „Nezavisni blok“, pa korupcionaške afere stranačkih visokopozicioniraih ljudi, pa afere sa diplomama, obračunavanja sa potencijalnim kandidatima za lidera stranke, instaliranje podobnih a ne sposobnih ljudi, čemu se protivio osnivač stranke Alija Izetbegović. Znam to dobro, jer sam bio savjetnik predsjednika Alije Izetbegovića. Pa, nametanje kvazi dileme, jesmo li Bošnjaci ili Bosanci, s namjerom da pomute pamet Bošnjacima pred sljedeći popis stanovništva. Čak i pored svih grešaka, Stranka demokratske akcije je imala dobar politički rezulat na izborima 2. oktobra prošle godine. Prije svega to je stranka sa državotvornim uklonom za razliku od SNSD koji otvoreno radi na razgradnji državnog tkiva, i HDZ koji se koristi rukavicama za ostvarenje istog cilja. Postojala je očigledna zavjera međunarodne zajednice i visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je promjenio Ustav Federacije BiH i Izborni zakona BiH i nametnuo ga na dan općih izbora, odmah po zatvaranju biračkih mjesta. Potpuno je jasno da je Schmidt najviše učinio za HDZ, jer je „barem djelomično riješio pitanje legitimnog predstavljanja“ (a oni očekuju da se „riješi“ i pitanje izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda). Bošnjaci (iz svih parlamentarnih stranaka) su sada pred odlukom hoće li se „samoupucati“, jer izborom kandidata HDZ-a za Ustavni sud BiH posljednja odbrana Države bila bi skršena. Ako to učine, svjesno su odrezali granu na kojoj sjede i pitaće ih generacije koje dolaze da li su „normalni“, a biće i onih koji će kazati da su bili kupljeni. Po mome dubokom uvjerenju nije bitno što Vijeće sigurnosti UN-a nije potvrdilo Schmidta. Presudno je nastojanje rukovodstva Rs-a da uz podršku Rusije potpuno „protjera“ OHR i da onda započne definitivno ubijanje Bosne i Hercegovine. Ubijeđen sam da je ovo potpuno isfingiran 'sukob' između Christiana Schmidta i Milorada Dodika, što se može zaključiti iz mnogo poteza i sa jedne i sa druge strane. Posljednja dešavanja iz Budimpešte čini se o tome govore, jer ukoliko su tačne informacije o pripremama za sklapanje sporazuma Mađarske sa bh. entitetom Rs i formiranje zajedničkog Vijeća za praćenje tih politika uz rukovođenje Dodika i Orbana, a bez odobrenja Parlamentarne skupštine BiH ili Predsjedništva BiH koje je po Ustavu nadležno za vođenje vanjske politike, onda Mađarska kao članica Evropske unije, pristaje da bude dio procesa koji predstavljaju grubo narušavanje suvereniteta BiH. Bojim se da je posrijedi širi dogovor unutar međunarodne zajednice i da je sudbina Bosne i Hercegovine, u kojoj je Dayton propao, potpuno neizvjesna. Ona je, treba reći, izdata od međunarodne zajednice pa su špekulacije CIA-e o raspadu BiH do 2026. možda i tačne. Vjerovatno je da je Bosna i Hercegovina puštena niz vodu, sa mnogo rupa u kanti koja pluta u neprijateljskom okeanu sa mnogo krvožednih ajkula i da su joj dani, kako priželjkuju Beograd, Zagreb, Budimpešta, Moskva i neki drugi centri, odbrojani. Ali, to se neće desiti, jer znam da u BiH, ma kakva ona bila, ima dosta onih o koji će je braniti. U protivnom bila bi to izdaja hiljada šehida i palih boraca svih nacionalnosti koji su osujetili tada, kako reče Muderris, „i Radovana (Karadžića) i Dobrivoja“, a tako ćemo, bogme, i Vojina i Sašu.

(Autor je bio savjetnik prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića)