Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne
KO SU I ŠTA SU BOŠNJACI?
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 24. December 2021. 14:12:43


MEHMED MEŠA DELIĆ: SANU je fabrika laži u kojoj rade srpski lažovi. Te laži imaju cijenu, jer ima onih iz Beograda, Banja Luke, Zagreba koji te laži plaćaju, a onda Bosni i Hercegovini ispostavljaju račun da to plate ne novcem nego teritorijom.
U Memorandumu - tri je zapisano kako treba negirati Bosnu i Hercegovinu, sve njene institucije, granice, Bošnjake kao narod, oni govore o muslimanima kao vjerskoj skupini, negiraju im pismo, jezik, vjeru, naciju. Preuzeli su termin „turski svijet“ i preveli ga na „srpski svet“, kako bi taj „mali svet“ zamijenio umrlu „veliku Srbiju“.
Ko su i šta su Bošnjaci, postoji li neka razlika među njima, ko su Bošnjaci muslimanske vjere i od kuda i kako su nastajali oni? Da li su ovi mnogobrojni Bošnjaci dio nekog određenog naroda koji ima historijski kontinuitet ili su i sami jedan zaseban narod nastao u lavirintima njihove burne historije.

Najzad, ko su, šta su Bošnjaci kao narod, odakle dolaze, kakvo im je porijeklo, kako su nastali i odkuda su se pojavili i oblikovali na bosanskoj zemlji i u bosanskoj historiji. Pitanje je i u čemu se izražava njihov narodni i historijski identitet, koje su to njihove sličnosti i razlike prema ostalim stanovnicima Bosne i Hercegovine, odnosno, kakve je upoće vrste njihov historijski i savremeni identitet?

Umjesto da mi o tome pišemo, govorimo, dajemo odgovore mi smo to prepustili onima koji nas ne žele ni vidjeti ni čuti u svojoj blizini, a da je ovo tačno potvrđuje jedanaest genocida.
Evo jedne zastrašujuće i zapanjujuće izjave Srbende Milorada Dodika negatora genocida koji govori u ime svih Srba:

- Bošnjaci? Šta oni misle? Nema ih dovoljan broj, nemaju dovoljno kapaciteta, nemaju u sebi kapaciteta da to budu, oni nisu državotvoran narod, oni su konvertori i podanički narod.

Pa je nastavio: „Šesdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi – muhamedanske vjere. Pa su postali 1962... 1964. godine muslimani sa malim (m), jer je to trebalo Titu, jer je gradio odnose Pokretom nesvrstanih pa da ima dobar odnos prema muslimanima. Da bi devedesetih, 1993. godine, oni sami sebe nazivaju Bošnjacima, s namjerom da taj naziv bude dovoljno intrigantan da integriše sve Srbe i Hrvate, da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik... Ne znam šta sve bosansko. Sve to Srbi ne žele, sve to jer „imaju svoju vjeru, naciju, jezik, državu „rs“, ma šta o tome neko mislio.

Bošnjačka politička elita zna da je to historijska notorna laž, ali šute da se Milorad Dodik bolje i dalje čuje. Ova glasna laž je srpska ideologija koju Milorad Dodik samo iznosi, ona je debelim i masnim slovima zapisana u Memorandima SANU od jedan do tri.

SANU je fabrika laži u kojoj rade srpski lažovi. Te laži imaju cijenu, jer ima onih iz Beograda, Banja Luke, Zagreba koji te laži plaćaju, a onda Bosni i Hercegovini ispostavljaju račun da to plate ne novcem nego teritorijom.

U Memorandumu - tri je zapisano kako treba negirati Bosnu i Hercegovinu, sve njene institucije, granice, Bošnjake kao narod, oni govore o muslimanima kao vjerskoj skupini, negiraju im pismo, jezik, vjeru, naciju. Preuzeli su termin „turski svijet“ i preveli ga na „srpski svet“, kako bi taj „mali svet“ zamijenio umrlu „veliku Srbiju“.

Za određene periode bošnjačke historije i to kada se sličnosti i razlike posmatraju na razini razvoja i definicija unutar narodnog identiteta i nekih veoma bitnih, ali nedovoljno difernciranih karakteristika historijskog identiteta i nas današnjih Bošnjaka muslimanske vjere, i naših susjeda nekadašnjih Bošnjaka katoličke ili pravoslavne vjere, a današnjih nacionalnih Srba i Hrvata. U nekim drugim aspektima i sadržini identiteta, posebno u pogledu nacionalnog identiteta, koji se u historiji javlja mnogo kasnije i definira se prvenstveno kroz političku identifikaciju i kroz ideju nacionalne države, a koji bi trebao nastajati iz narodnog identiteta, stvari stoje nešto drugačije i tu se historijski identitet Bošnjaka muslimana odvaja od zajedničkog nam narodnog identiteta današnjih nacionalnih Srba i Hrvata, odnosno, u slučaju Bošnjaka, taj identitet se ne razvija na jednak način i nije istog sadržaja i značenja kao kod onih Bošnjana – Bošnjaka koji će se tokom 19. vijeka, a na temelju svoje posebne vjere, nacionalno identificirati kao Srbi ili Hrvati
Bošnjani, oni katoličke i pravoslavne vjere, koji nisu za osnovu sopstvene nacionalne identifikacije odabrali sopstvenu zemlju i državu Bosnu, nego su za tu osnovu uzeli svoju vjersku pripadnost, svojom su identifikacijom u nju unijeli jedan strani državno – pravni i politički interes koji je u historiji Bosne unio mnogo toga neizvjesnog. Oni nisu sačuvali svoje prvobitno ime, zajedničko njihovim zemljacima druge vjere, nego su za temelj svoje nacionalne identifikacije odabrali samo vjeru što ih je vezivalo za drugu zemlju (Srbiju ili Hrvatsku) i nju su uzeli kao izvor i temelj svog nacionalnog identiteta, ukoliko nacionalni identite podrazumjeva svagda i ideju sopstvene nacionalne države. Njihova nacionalna država nije više bila Bosna, nego Srbija ili Hrvatska. Tako su oni, koji su se identificirali sa Srbijom i Hrvatskom kao svojom državom i osnovom nacionalnog identiteta, postali nacionalni Srbi i Hrvati, a svoj prvobitni identitet Bošnjana su ostavili u historiji kao prevaziđeni oblik identifikacije, kao neupotrebljivi historijski kostim.

Antibosanska genocidna i UZP hunta


Identificiranje Srba ili Hrvata sa državnom idejom Srbije i Hrvatske, ništa bitnije ne doprinosi jačanju historijske uloge i smisla djelovanja Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako to djelovanje nije usmjereno na razaranje same Bosne i Hercegovine i njeno pripajanje, u djelovima ili u cijelini, Srbiji ili Hrvatskoj. I jedni i drugi bi da dijelove zemlje i države pripoje ali bez Bošnjaka muslimana. Svi takvi pokušaji su do sada propadali i jedini njihov učinak bilo je strašno razaranje i uništavanje ljudskih života, od jednih i drugih, pa bi bilo pravo ludilo još uvijek imati u vidu takvu krajnju konzekvenciju nacionalnog srpskog i hrvatskog identificiranju ljudi na tlu Bosne i Hercegovine.

Ostajanje Bošnjaka muslimanske vjere kod prvobitnog zajedničkog nam identiteta nije nikakva njihova zasluga nego rezultat historije i onoga što se unutar nje zbivalo. Oni su samo poslužili historiji da sačuva ono što je bilo bitno u historiji same Bosne.

Zbog tog nedostatka, tj. zbog toga što se nedovoljno pažnje posvećivalo onome što je bilo zajedničko svima nama i nije se utvrđivalo ko se i kada, kako i pod kojim okolnostima i sa kojim utjecajima, opravdano ili bezrazložno, odvajao od te osnove, svaki takav pokušaj našeg definiranja, od onih, ranijih, pa do najnovijih, nastali nakon 1993. godine, kada je bio skinut svaki embargo, osim onog unutarnjeg ograničenja kojeg svaki od nas nosi sa sobom, sa istraživanja problema naših identiteta, kada su se ti identiteti sami od sebe svojim djelovanjem najbolje i najpotpunije razotkrili i definirali, predstavlja promašaj u onom bitnom, tj. nijedan od njih ne doseže ono što je za naš identitet najbitnije i što određuje njegovu istinu.

Historijska istina o bošnjačkom identitetu sastoji se u činjenici da mi i nismo razvili svoj specifični nacionalni identitet onakvog tipa kakav je nastao u novovjekovnoj evropskoj historiji, pogotovo ne onaj zakašnjeli nacionalizam kakav je na Balkanu nastao tokom 19. vijeka i početkom 20. vijeka i koji se izrazio u stvaranju nacionalnih država sa znatnim agresivnim i genocidnim nabojem, tj. država koje su nastajale na temelju pune političke, pravne i biološke eliminacije svih koji nisu pripadali naciji razvjenoj na principima stroge vjersko – etničke seperacije koja želi stvarati svoju državu.

Nacionalni identiteti nastali su ruševinama i ambicijama rušenja Osmanskog carstva i njegovih tvorevina na Balkanu, ispoljili su se kao marodersko nastojanje da se razvuče i ikoristi ono što će ostati od usnulog, a potom i umrlog lava sa Bosfora.

Taj identitet nije obuhvatio i Bošnjake muslimanske vjere, mada su su se i oni vrlo snažno protivili nastavku osmanske vladavine u svojoj zemlji. Bošnjačka intergracija u evropske tokove historije, nastale nakon okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije, donoseći promjene u mnogim aspektima našeg života, nije donijela promjene karaktera našeg identiteta, jer sam nosilac evropeizacije i emancipacije nije bila nikakva nacionalna država nego jedna multinacionalna državna tvorevina.

Multinacionalnost je istinska u Bosni i Hercegovini. Upravo je to najveća vrijednost – zajednički život, izgradnja države u kojoj različite kulture, religije i politike mogu biti zajedno i predstavljati bogatstvo - često napadano u dugoj i turbulentnoj historiji Bosne i Hercegovine. Bilo je teško u Bosni i Hercegovini ali s najtežim posljedicama, bilo je u periodu 1992. do 1995. godine uključujući i genocid na Bošnjacima.

U svojoj borbi protiv Austrije Bošnjaci muslimanske vjere su zahtjevali poštovanje njihovog historijskog, duhovnog, kulturnog i vjerskog identiteta, a ne zamjenu vladavine jedne strane države sa vladom druge strane države, jer su oni i Srbiju i Hrvatsku s pravom smatrali za strane države, države u kojima živi srodno stanovništvo, ali koje su kao države po svojoj historijskog ulozi i osnovi različite od Bosne i, prema tome, strane.

Dok su Srbi i Hrvati, koji su kao nacionalni subjekti nastali i izašli na scenu u Bosni tokom druge polovine 19. vijeka, imali kao glavne ciljeve svoje političke akcije integraciji sa svojim navodnim matičnim zemljama. Dotle su Bošnjani muslimanske vjere ostajali uporno kod ideje zajedničke države Bosne. Nikada nijedna naša ozbiljna politička snaga i nijedan od naših velikih političara – Alibeg Firdus, Mehmed ef. Spaho i dr. nisu razvili ideju stvaranja naše muslimanske države kao cilj našeg djelovanja, istina je da nijedna naša relevantna politička snaga, koja je djelovala u ime Bošnjaka, niti značajna politička ličnost, nikada nije razvijala ideju naše zajedničke bošnjačke države, odnosno u važećim interpretacijama muslimanske države, osim onog što je u tom smislu pokušao Alija Izetbegović kroz prihvaćanje podjele Bosne i Hercegovine na nacionalnoj osnovi. Izetbegović je smatrao da podjela Bosne i Hercegovine nije neka nesreća za nas, nego, naprotiv, da je to i pogodna prilika za realizaciju cilja o stvaranju muslimanske države, kojoj se pod okolnostima koje su nastale (rat u Bosni i Hercegovini), ni Srbi ni Hrvati, a ni međunarodni faktor, neće protiviti, jer smisao njihove politike je bio uništenje Bosne i Hercegovine i stvaranje u njoj tri nacionalne državice. Na taj način mislio je on naivno, sami Srbi i Hrvati, a i stranci, guraju nas muslimane – Bošnjake ka ostvarivanju našeg najvažnijeg cilja – stvaranja naše nacionalne države nije nikada do njega postojao među nama i nije bio ni tada ni od jednog legalnog i legitimnog autoriteta verificiran i nije razmatran ni u jednom tada odgovarajućem državnom tijelu ili instituciji koja bi bila ovlaštena da formulira takve ciljeve, bio je to nužnim načinom ne samo promašaj mišljenja, nego promašaj političke strategije i taktike i promašaj u razumjevanju interesa sopstvene države i naroda. Zbog toga je njegov pokušaj i doživio fijasko na samom početku svoje realizacije i bio odbačen od svih Bošnjaka osim male grupe religijskih fanatika i nacionalista među nama, što je bilo i logično, jer je upravo ideja stvaranja takve države („Uzmi je Alija nek je k'o avlija“) bila je najopasnija od mnogih opasnih zamisli tog „harizmatskog lidera“. Agresija nad Bosnom i Hercegovinom je bila kao gusta magla, a kada se magla podigla puno više se toga moglo da vidi, pa i ona linija razdvajanja ili (č)etnička linija između dva entiteta.

Aliju Izetbegovića su optuživali da je za podjelu Bosne i Hercegovine, a u ratu i nakon rata se zna da je vodio istrajnu borbu i političku odbranu kao koncept cijelovite Bosne i Hercegovine i njene cijelovite širine, jer je znao koliko je tijesno kada su Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake obukli u dejtonsku tijesnu luđačku odjeću, a koju je krojio zapadni svijet, ali ne po mjeri svih Bošnjaka.

Sada se postavlja pitanje da li će Bosna i Hercegovina biti zauvijek zarobljena u šnitu dejtonskih krojača?

Država Bosna i Hercegovina i danas bije velike bitke za očuvanje svog autoriteta, integriteta. Suverinitet joj je neupitna, a državno uređenje nonsens i apsurd u svijetu funkcionira na principu međunarodnog ugovora (neratifikovanog), koji je i Ustav države.

Veliki je broj Bosanaca koji će se boriti za njen život i pomoći joj da izađe iz tjesne dejtonske odjeće (luđačke košulje).

Sin Alije, Bakir Izetbegović nije među onim Bošnjacima koji se bore za cijelovitu Bosnu i Hercegovinu. On živi u zabludi da je on lider svih Bošnjaka, a na izborima on sa strankom SDA dobije samo trećinu bošnjačkih glasova. To je podmukla igra sa bošnjačkim identitetom, na izborima historijom i filozofijom, odnosno kulturom. On gotovo ništa drugo nema da ponudi osim one politike koja bi ga držala na vlasti. Ne gade mu se Srbo – Hrvati, dušmani Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, kao da mu niko nije pričao o zlonamjernim Srbima i Hrvatima: Cvetković – Maček, Milošević – Tuđman, Karadžić - Boban, Dodik – Čović, on sarađuje i učestvuje u vlasti koja nastavlja srbo – hrvatsku politiku kojoj nije stalo do Bosne i Hesrcegovine, a pogotovo Bošnjaka.

Tri stranke u Bosni i Hercegovini: SDA, SNSD, HDZ, one čine političku bazu iz koje se formira politička reprezentaciju u Bosni i Hercegovini, do sada su ti igrači poznati samo po auto golovima. Ove pomenute stranke pretvorile su se u narodno – nacionalne pokrete koje decenijama funkcionišu dva protiv jednog, umjesto da sve tri imaju jedan plan, a to je Bosna i Hercegovina. Ove tri stranke sa svojim predsjednicima misle da su Bogom date, da samo one mogu i trebaju da zastupaju tri nacionalne grupe. Oni narode i građane u Bosnu i Hercegovinu stavljaju u škripac misleći da su oni bitni. Uspostavljanjem takve vlasti dovode u pitanje historijske izvore i legitimaciju na taj način dovede u pitanje Bosnu i Hercegovinu.

Takvi političari nemaju historijsku svijest i ne treba ih slijediti, jer bi nas Bošnjake odveli na put bez povratka, ili u „malu Palestinu“ u sred Balkana.

Bošnjaci, i njihovi lideri moraju znati ko smo mi Bošnjaci muslimaniske vjere i šta mi želimo u našoj cijelovitoj domovini Bosni i Hercegovini, u religiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Evropi kojoj geopolitički i kulturno pripadamo. Bošnjaci su dobra nacija, sviđalo se to dušmanima ili ne. Bez dobrih Bošnjaka Bosna i Hercegovina bi bila pusta i bez perspektive. Ne mogu građani Bosne i Hercegovine biti besmrtni, besmrtna je njihova domovina Bosna i Hercegovina, ona je po mjeri svakog građanina.

VRH



Ostali prilozi:
» IZ ZONE SUMRAKA ODJEKUJE: „SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!“
Mehmed Meša Delić | 26. November 2022 14:50
» DODIK OPET POLUPAO LONČIĆE
Eset Muračević | 26. November 2022 13:22
» POVIJEST (NI)JE UČITELJICA ŽIVOTA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. November 2022 20:05
» OSMORKA I VELIKO SRPSKO-HRVATSKE BAJE!
Mr. Milan Jovičić | 23. November 2022 19:53
» KONTAŠ?
Said Šteta | 23. November 2022 16:28
» RAZMIŠLJANJE JEDNOG LEGITIMNOG BOŠNJAKA: „DRUGA FAZA GENOCIDA NAD BOSNOM“
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. November 2022 12:05
» ŠTA TO PORUČUJU I ŽELE NACIONALISTI IZ MOSTARA?
Mr. Milan Jovičić | 21. November 2022 01:09
» ESEJ O “G(L)ADNIM GODINAMA”
Dr. Harun Hadžić | 20. November 2022 14:55
» JETON NEZIRAJ – THE HANDKE PROJECT
Šemso Agović | 18. November 2022 13:56
» UKRAJINSKA POBJEDA U HERSONU POČETAK KRAJA PUTINA
Božidar Proročić | 16. November 2022 16:49
» (NE)POLITIKA KAO UDRUŽENI OSVETNIČKI PODUHVAT
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. November 2022 17:32
» HEROJI MOSTARA ZA VJEČNO PAMĆENJE
Mr. Milan Jovičić | 13. November 2022 16:19
» CRNI KVADRAT NA CRNOJ PODLOZI
Dr. Sead Alić | 12. November 2022 14:48
» SILNIKE NA OVOM SVIJETU ČEKA PONIŽENJE...
Sead Zubanović | 11. November 2022 14:56
» BH. HRVATI "ZAKOPAVAJU" I SAMI SEBE I HRVATSKU
Nada Starijaš Al Issa | 07. November 2022 20:26
» HAJKA NA ALKALAJA
Zijad Bećirević | 07. November 2022 15:10
Ostali prilozi istog autora:
» NEPRIPOJIVI BOSANSKI VILAJET
23. October 2022 20:22
» BOŠNJACI, SVJEDOČIMO DA JESMO
14. October 2022 16:59
» NOVI – STARI MOST
18. July 2022 13:41
» RADOST BAJRAMA
01. May 2022 19:06
» ŠTA S DEJTONOM?
29. March 2022 13:06
» SANDŽAK S DVIJE DIOPTRIJE
21. March 2022 01:35
» DA LI SMO ISKRENI?
14. March 2022 15:43
» DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
28. February 2022 12:10
» RAZMISLI, ČOVJEČE!
11. February 2019 17:02
» ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA
02. January 2019 17:11
» KURBAN TREBA BITI LIJEP
09. August 2018 20:43
» S E V D A L I N K A
18. June 2018 18:07
fastvee.gif
banmuftija.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Taslidza Banner.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
almirhot.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif