Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


KO SU I ŠTA SU BOŠNJACI?
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 24. December 2021. 14:12:43


MEHMED MEŠA DELIĆ: SANU je fabrika laži u kojoj rade srpski lažovi. Te laži imaju cijenu, jer ima onih iz Beograda, Banja Luke, Zagreba koji te laži plaćaju, a onda Bosni i Hercegovini ispostavljaju račun da to plate ne novcem nego teritorijom.
U Memorandumu - tri je zapisano kako treba negirati Bosnu i Hercegovinu, sve njene institucije, granice, Bošnjake kao narod, oni govore o muslimanima kao vjerskoj skupini, negiraju im pismo, jezik, vjeru, naciju. Preuzeli su termin „turski svijet“ i preveli ga na „srpski svet“, kako bi taj „mali svet“ zamijenio umrlu „veliku Srbiju“.
Ko su i šta su Bošnjaci, postoji li neka razlika među njima, ko su Bošnjaci muslimanske vjere i od kuda i kako su nastajali oni? Da li su ovi mnogobrojni Bošnjaci dio nekog određenog naroda koji ima historijski kontinuitet ili su i sami jedan zaseban narod nastao u lavirintima njihove burne historije.

Najzad, ko su, šta su Bošnjaci kao narod, odakle dolaze, kakvo im je porijeklo, kako su nastali i odkuda su se pojavili i oblikovali na bosanskoj zemlji i u bosanskoj historiji. Pitanje je i u čemu se izražava njihov narodni i historijski identitet, koje su to njihove sličnosti i razlike prema ostalim stanovnicima Bosne i Hercegovine, odnosno, kakve je upoće vrste njihov historijski i savremeni identitet?

Umjesto da mi o tome pišemo, govorimo, dajemo odgovore mi smo to prepustili onima koji nas ne žele ni vidjeti ni čuti u svojoj blizini, a da je ovo tačno potvrđuje jedanaest genocida.
Evo jedne zastrašujuće i zapanjujuće izjave Srbende Milorada Dodika negatora genocida koji govori u ime svih Srba:

- Bošnjaci? Šta oni misle? Nema ih dovoljan broj, nemaju dovoljno kapaciteta, nemaju u sebi kapaciteta da to budu, oni nisu državotvoran narod, oni su konvertori i podanički narod.

Pa je nastavio: „Šesdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi – muhamedanske vjere. Pa su postali 1962... 1964. godine muslimani sa malim (m), jer je to trebalo Titu, jer je gradio odnose Pokretom nesvrstanih pa da ima dobar odnos prema muslimanima. Da bi devedesetih, 1993. godine, oni sami sebe nazivaju Bošnjacima, s namjerom da taj naziv bude dovoljno intrigantan da integriše sve Srbe i Hrvate, da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik... Ne znam šta sve bosansko. Sve to Srbi ne žele, sve to jer „imaju svoju vjeru, naciju, jezik, državu „rs“, ma šta o tome neko mislio.

Bošnjačka politička elita zna da je to historijska notorna laž, ali šute da se Milorad Dodik bolje i dalje čuje. Ova glasna laž je srpska ideologija koju Milorad Dodik samo iznosi, ona je debelim i masnim slovima zapisana u Memorandima SANU od jedan do tri.

SANU je fabrika laži u kojoj rade srpski lažovi. Te laži imaju cijenu, jer ima onih iz Beograda, Banja Luke, Zagreba koji te laži plaćaju, a onda Bosni i Hercegovini ispostavljaju račun da to plate ne novcem nego teritorijom.

U Memorandumu - tri je zapisano kako treba negirati Bosnu i Hercegovinu, sve njene institucije, granice, Bošnjake kao narod, oni govore o muslimanima kao vjerskoj skupini, negiraju im pismo, jezik, vjeru, naciju. Preuzeli su termin „turski svijet“ i preveli ga na „srpski svet“, kako bi taj „mali svet“ zamijenio umrlu „veliku Srbiju“.

Za određene periode bošnjačke historije i to kada se sličnosti i razlike posmatraju na razini razvoja i definicija unutar narodnog identiteta i nekih veoma bitnih, ali nedovoljno difernciranih karakteristika historijskog identiteta i nas današnjih Bošnjaka muslimanske vjere, i naših susjeda nekadašnjih Bošnjaka katoličke ili pravoslavne vjere, a današnjih nacionalnih Srba i Hrvata. U nekim drugim aspektima i sadržini identiteta, posebno u pogledu nacionalnog identiteta, koji se u historiji javlja mnogo kasnije i definira se prvenstveno kroz političku identifikaciju i kroz ideju nacionalne države, a koji bi trebao nastajati iz narodnog identiteta, stvari stoje nešto drugačije i tu se historijski identitet Bošnjaka muslimana odvaja od zajedničkog nam narodnog identiteta današnjih nacionalnih Srba i Hrvata, odnosno, u slučaju Bošnjaka, taj identitet se ne razvija na jednak način i nije istog sadržaja i značenja kao kod onih Bošnjana – Bošnjaka koji će se tokom 19. vijeka, a na temelju svoje posebne vjere, nacionalno identificirati kao Srbi ili Hrvati
Bošnjani, oni katoličke i pravoslavne vjere, koji nisu za osnovu sopstvene nacionalne identifikacije odabrali sopstvenu zemlju i državu Bosnu, nego su za tu osnovu uzeli svoju vjersku pripadnost, svojom su identifikacijom u nju unijeli jedan strani državno – pravni i politički interes koji je u historiji Bosne unio mnogo toga neizvjesnog. Oni nisu sačuvali svoje prvobitno ime, zajedničko njihovim zemljacima druge vjere, nego su za temelj svoje nacionalne identifikacije odabrali samo vjeru što ih je vezivalo za drugu zemlju (Srbiju ili Hrvatsku) i nju su uzeli kao izvor i temelj svog nacionalnog identiteta, ukoliko nacionalni identite podrazumjeva svagda i ideju sopstvene nacionalne države. Njihova nacionalna država nije više bila Bosna, nego Srbija ili Hrvatska. Tako su oni, koji su se identificirali sa Srbijom i Hrvatskom kao svojom državom i osnovom nacionalnog identiteta, postali nacionalni Srbi i Hrvati, a svoj prvobitni identitet Bošnjana su ostavili u historiji kao prevaziđeni oblik identifikacije, kao neupotrebljivi historijski kostim.

Antibosanska genocidna i UZP hunta


Identificiranje Srba ili Hrvata sa državnom idejom Srbije i Hrvatske, ništa bitnije ne doprinosi jačanju historijske uloge i smisla djelovanja Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako to djelovanje nije usmjereno na razaranje same Bosne i Hercegovine i njeno pripajanje, u djelovima ili u cijelini, Srbiji ili Hrvatskoj. I jedni i drugi bi da dijelove zemlje i države pripoje ali bez Bošnjaka muslimana. Svi takvi pokušaji su do sada propadali i jedini njihov učinak bilo je strašno razaranje i uništavanje ljudskih života, od jednih i drugih, pa bi bilo pravo ludilo još uvijek imati u vidu takvu krajnju konzekvenciju nacionalnog srpskog i hrvatskog identificiranju ljudi na tlu Bosne i Hercegovine.

Ostajanje Bošnjaka muslimanske vjere kod prvobitnog zajedničkog nam identiteta nije nikakva njihova zasluga nego rezultat historije i onoga što se unutar nje zbivalo. Oni su samo poslužili historiji da sačuva ono što je bilo bitno u historiji same Bosne.

Zbog tog nedostatka, tj. zbog toga što se nedovoljno pažnje posvećivalo onome što je bilo zajedničko svima nama i nije se utvrđivalo ko se i kada, kako i pod kojim okolnostima i sa kojim utjecajima, opravdano ili bezrazložno, odvajao od te osnove, svaki takav pokušaj našeg definiranja, od onih, ranijih, pa do najnovijih, nastali nakon 1993. godine, kada je bio skinut svaki embargo, osim onog unutarnjeg ograničenja kojeg svaki od nas nosi sa sobom, sa istraživanja problema naših identiteta, kada su se ti identiteti sami od sebe svojim djelovanjem najbolje i najpotpunije razotkrili i definirali, predstavlja promašaj u onom bitnom, tj. nijedan od njih ne doseže ono što je za naš identitet najbitnije i što određuje njegovu istinu.

Historijska istina o bošnjačkom identitetu sastoji se u činjenici da mi i nismo razvili svoj specifični nacionalni identitet onakvog tipa kakav je nastao u novovjekovnoj evropskoj historiji, pogotovo ne onaj zakašnjeli nacionalizam kakav je na Balkanu nastao tokom 19. vijeka i početkom 20. vijeka i koji se izrazio u stvaranju nacionalnih država sa znatnim agresivnim i genocidnim nabojem, tj. država koje su nastajale na temelju pune političke, pravne i biološke eliminacije svih koji nisu pripadali naciji razvjenoj na principima stroge vjersko – etničke seperacije koja želi stvarati svoju državu.

Nacionalni identiteti nastali su ruševinama i ambicijama rušenja Osmanskog carstva i njegovih tvorevina na Balkanu, ispoljili su se kao marodersko nastojanje da se razvuče i ikoristi ono što će ostati od usnulog, a potom i umrlog lava sa Bosfora.

Taj identitet nije obuhvatio i Bošnjake muslimanske vjere, mada su su se i oni vrlo snažno protivili nastavku osmanske vladavine u svojoj zemlji. Bošnjačka intergracija u evropske tokove historije, nastale nakon okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije, donoseći promjene u mnogim aspektima našeg života, nije donijela promjene karaktera našeg identiteta, jer sam nosilac evropeizacije i emancipacije nije bila nikakva nacionalna država nego jedna multinacionalna državna tvorevina.

Multinacionalnost je istinska u Bosni i Hercegovini. Upravo je to najveća vrijednost – zajednički život, izgradnja države u kojoj različite kulture, religije i politike mogu biti zajedno i predstavljati bogatstvo - često napadano u dugoj i turbulentnoj historiji Bosne i Hercegovine. Bilo je teško u Bosni i Hercegovini ali s najtežim posljedicama, bilo je u periodu 1992. do 1995. godine uključujući i genocid na Bošnjacima.

U svojoj borbi protiv Austrije Bošnjaci muslimanske vjere su zahtjevali poštovanje njihovog historijskog, duhovnog, kulturnog i vjerskog identiteta, a ne zamjenu vladavine jedne strane države sa vladom druge strane države, jer su oni i Srbiju i Hrvatsku s pravom smatrali za strane države, države u kojima živi srodno stanovništvo, ali koje su kao države po svojoj historijskog ulozi i osnovi različite od Bosne i, prema tome, strane.

Dok su Srbi i Hrvati, koji su kao nacionalni subjekti nastali i izašli na scenu u Bosni tokom druge polovine 19. vijeka, imali kao glavne ciljeve svoje političke akcije integraciji sa svojim navodnim matičnim zemljama. Dotle su Bošnjani muslimanske vjere ostajali uporno kod ideje zajedničke države Bosne. Nikada nijedna naša ozbiljna politička snaga i nijedan od naših velikih političara – Alibeg Firdus, Mehmed ef. Spaho i dr. nisu razvili ideju stvaranja naše muslimanske države kao cilj našeg djelovanja, istina je da nijedna naša relevantna politička snaga, koja je djelovala u ime Bošnjaka, niti značajna politička ličnost, nikada nije razvijala ideju naše zajedničke bošnjačke države, odnosno u važećim interpretacijama muslimanske države, osim onog što je u tom smislu pokušao Alija Izetbegović kroz prihvaćanje podjele Bosne i Hercegovine na nacionalnoj osnovi. Izetbegović je smatrao da podjela Bosne i Hercegovine nije neka nesreća za nas, nego, naprotiv, da je to i pogodna prilika za realizaciju cilja o stvaranju muslimanske države, kojoj se pod okolnostima koje su nastale (rat u Bosni i Hercegovini), ni Srbi ni Hrvati, a ni međunarodni faktor, neće protiviti, jer smisao njihove politike je bio uništenje Bosne i Hercegovine i stvaranje u njoj tri nacionalne državice. Na taj način mislio je on naivno, sami Srbi i Hrvati, a i stranci, guraju nas muslimane – Bošnjake ka ostvarivanju našeg najvažnijeg cilja – stvaranja naše nacionalne države nije nikada do njega postojao među nama i nije bio ni tada ni od jednog legalnog i legitimnog autoriteta verificiran i nije razmatran ni u jednom tada odgovarajućem državnom tijelu ili instituciji koja bi bila ovlaštena da formulira takve ciljeve, bio je to nužnim načinom ne samo promašaj mišljenja, nego promašaj političke strategije i taktike i promašaj u razumjevanju interesa sopstvene države i naroda. Zbog toga je njegov pokušaj i doživio fijasko na samom početku svoje realizacije i bio odbačen od svih Bošnjaka osim male grupe religijskih fanatika i nacionalista među nama, što je bilo i logično, jer je upravo ideja stvaranja takve države („Uzmi je Alija nek je k'o avlija“) bila je najopasnija od mnogih opasnih zamisli tog „harizmatskog lidera“. Agresija nad Bosnom i Hercegovinom je bila kao gusta magla, a kada se magla podigla puno više se toga moglo da vidi, pa i ona linija razdvajanja ili (č)etnička linija između dva entiteta.

Aliju Izetbegovića su optuživali da je za podjelu Bosne i Hercegovine, a u ratu i nakon rata se zna da je vodio istrajnu borbu i političku odbranu kao koncept cijelovite Bosne i Hercegovine i njene cijelovite širine, jer je znao koliko je tijesno kada su Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake obukli u dejtonsku tijesnu luđačku odjeću, a koju je krojio zapadni svijet, ali ne po mjeri svih Bošnjaka.

Sada se postavlja pitanje da li će Bosna i Hercegovina biti zauvijek zarobljena u šnitu dejtonskih krojača?

Država Bosna i Hercegovina i danas bije velike bitke za očuvanje svog autoriteta, integriteta. Suverinitet joj je neupitna, a državno uređenje nonsens i apsurd u svijetu funkcionira na principu međunarodnog ugovora (neratifikovanog), koji je i Ustav države.

Veliki je broj Bosanaca koji će se boriti za njen život i pomoći joj da izađe iz tjesne dejtonske odjeće (luđačke košulje).

Sin Alije, Bakir Izetbegović nije među onim Bošnjacima koji se bore za cijelovitu Bosnu i Hercegovinu. On živi u zabludi da je on lider svih Bošnjaka, a na izborima on sa strankom SDA dobije samo trećinu bošnjačkih glasova. To je podmukla igra sa bošnjačkim identitetom, na izborima historijom i filozofijom, odnosno kulturom. On gotovo ništa drugo nema da ponudi osim one politike koja bi ga držala na vlasti. Ne gade mu se Srbo – Hrvati, dušmani Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, kao da mu niko nije pričao o zlonamjernim Srbima i Hrvatima: Cvetković – Maček, Milošević – Tuđman, Karadžić - Boban, Dodik – Čović, on sarađuje i učestvuje u vlasti koja nastavlja srbo – hrvatsku politiku kojoj nije stalo do Bosne i Hesrcegovine, a pogotovo Bošnjaka.

Tri stranke u Bosni i Hercegovini: SDA, SNSD, HDZ, one čine političku bazu iz koje se formira politička reprezentaciju u Bosni i Hercegovini, do sada su ti igrači poznati samo po auto golovima. Ove pomenute stranke pretvorile su se u narodno – nacionalne pokrete koje decenijama funkcionišu dva protiv jednog, umjesto da sve tri imaju jedan plan, a to je Bosna i Hercegovina. Ove tri stranke sa svojim predsjednicima misle da su Bogom date, da samo one mogu i trebaju da zastupaju tri nacionalne grupe. Oni narode i građane u Bosnu i Hercegovinu stavljaju u škripac misleći da su oni bitni. Uspostavljanjem takve vlasti dovode u pitanje historijske izvore i legitimaciju na taj način dovede u pitanje Bosnu i Hercegovinu.

Takvi političari nemaju historijsku svijest i ne treba ih slijediti, jer bi nas Bošnjake odveli na put bez povratka, ili u „malu Palestinu“ u sred Balkana.

Bošnjaci, i njihovi lideri moraju znati ko smo mi Bošnjaci muslimaniske vjere i šta mi želimo u našoj cijelovitoj domovini Bosni i Hercegovini, u religiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Evropi kojoj geopolitički i kulturno pripadamo. Bošnjaci su dobra nacija, sviđalo se to dušmanima ili ne. Bez dobrih Bošnjaka Bosna i Hercegovina bi bila pusta i bez perspektive. Ne mogu građani Bosne i Hercegovine biti besmrtni, besmrtna je njihova domovina Bosna i Hercegovina, ona je po mjeri svakog građanina.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif