Znam da ću i ovoga puta kao u kolumni “Kontaš” duboko povrijediti neke koji su progutali žvaku da im je taj lik, nasuprot njihovom svjetonazoru došao kao sveti, no moram kazati ono što jeste. Kazati, što je obaveza svakog mislećeg bića, a to je Istina!

Naime, na televiziji FACE gostovao je neku noć gospodin Semir Efendić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Iako mu je voditelj Senad pokušavao klizećim, često izvan novinarskog kodeksa u stilu jastreba kada se okomi na miša, kroz svoja pitanja gurati i odgovor u usta, Semir je ostao smiren i odgovarao vrlo argumentovano, precizno i kulturno, čime je zaokupio moju pažnju.

Na pitanje zašto se protivi da Vojin Mijatović bude dio Vlade Fedearacije BiH, Semir je rekao da ne bi trebao gospodin Vojin Mijatović doći u FBiH i biti ministar u federalnoj vladi jer sumnja u njegove iskrene namjere prema Bosni i Hercegovini. Tu smo se odmah složili jer sam puno ranije pisao o tome i upozoravao da je on ustvari gospodin Trojanski. Semir je dodao da je po evidenciji CIPS, gospodin Vojin Mijatović sa stalnom adresom prijavljen u Banja Luci. Očekivano, javio se gospodin Vojin Mijatović i izbljuvao ono što on osjeća, ne što je čuo pa odgovorio Semiru: "Budi gost moje porodice da vidiš kako mi mrski "Vlasi" volimo BiH" U delirijumu vlastite budalaštine ovo su prenijeli mnogi portali u copy paste formi a da nisu ni prst stavili na svoje uzavrelo čelo.

Zašto Vojin izgovara ono “mrski Vlasi” koje niti Semir niti bilo ko u javnom diskursu nije izgovorio? E to bi trebali pitati Ivu Andrića, no malo smo zakasnili. Trebali bi pitati Garašanina tvorca “Načertanija” ali smo tu skroz zakasnili. Trebali bi pitati Dobricu Ćosića koji je aspsolvirao laž u srpskoj povijesti, ali opet smo zakasnili.

I zašto bi Semir išao njemu u Banja Luku da se uvjeri u tu ljubav prema Bosni i Hercegovini?
Ona je vidljiva trideset godina od rata i počinjenog genocida nad Bošnjacima. Ona je jasna po tome što njegov nalogodavac, mecena, idejni vođa, i danas negira bosanski jezik i Bošnjake kao narod koje naziva muslimanima sa malim m u čemu je nadmašio i pokojnog Titu koji nam je dao veliko. Ovaj povjesni nakaradluk koji je još ovdje na prostoru Bosne i Hercegovine uradila Austrougarska, otimajući Bošnjacima identitet i pravo na bosanski jezik koji je opet naglašavam, stariji i od srpskog i od hrvatskog, čime su Bošnjaci svedeni na neko divlje pleme kojem kasnije neki dripci mogu davati i uzimati i veliko i malo, kako se kome prohtije. E pa neće više moći!

Da ne bude kako sam i ja “Alijin bojovnik” ne dao Bog, kako me to jednom okarakterisali dvojica esdepeovaca. Osim ako ne misle na mog dedu Aliju rahmetli, koji je, ne svojom voljom, sa fesom ratovao za Auastrougarsku na Monte Meleti. Spomenut ću i “telvizijski okršaj” na istoj televiziji između kako ih je voditelj nazvao “generala i vojnika”. Iako ne mislim da je ovdje gospodin Igor Stojanović, pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine bio imalo u podređenom položaju, sa jasnim stavom, izuzetnom retorikom, i kulturom u ophođenju da je “generala” nasuprot oslovljavao sa gospodine, što ovaj nije imao običaj, već samo imenom. On generalsku uniformu osjeća na koži i kada nije baš dosljedan da je nosi. Apsurd je da su dva politička izabranika na izborima uopće dovodili u kontekst njihove uloge u ratu, jer ovdje su samo politički izabranici različitih opcija koji bi trebali ponuditi nešto bolje građanima za koji se zaklinju, jer su im obojici usta puna Bosne.
Pomno prateći, kao još jedan general od kojeg sam prije desetljeća doživio prijetnje jer sam mu kao argument njegove borbe pokazao orginalnu sliku sa ljubavnicom, general me nije iskreno uvjerio.
Izabrao sam stranu gospodina Igora Stojanovića!

Znam da ću ovim zaljuljati nirvanu labilnih Bošnjaka, onih kojima je gospodin Trojanski osvježenje na političkoj sceni u Federaciji BiH, nikako šire, pa kao da su popili energetski napitak, sad lete.
Ne vjerujem ti gospodine Trojanski jer mi je veoma jasno ono što je unutra!

Nećeš ti mene u mom žitu, makar sve uvjerio da si crveni mak. Možeš nositi na reveru i Aliju i Titu, ostat ćeš vjerni Dodikov isprdak.