Poglavnik je ovu stratešku ideju, koja je dio njegovog scenarija agresije na Mostar, a po kojoj su njegove i strateške firme Aluminij, Soko i ine, mogao realizirati preko svojih “čimbenika,“ i podanika ali i poltrona iz vlasti Federacije koji ne mogu biti amnestirani od saučesništva u svim kriminalnim radnjama.

„Otac lijepe njihove“ poglavnik Franjo Tuđman, scenarista iz Karađorđeva je odlučio: Aluminij Mostar je strateški interes Hrvatske!

Doglavnici, kriminalci i veliki nacionalisti, Mijo Brajković i Ivo Bradvica i ini njihovi saradnici istomišljenici, kao i „ulizice“ kadrova političara Bošnjaka, istinski grobari ove firme, stupaju na scenu.


Doglavnici “oca nacije“ revnosno su izvršavali svoje zadatke iz dobro naučenog scenarija, od uzurpacije i diskriminacije,majorizacije i do neviđene planetarne pljačke državne imovine i totalnog ignorisanja svih radničkih prava radnika nehrvata.

Najveći kriminalac Mijo Brajković i njegov nasljednik iz novijeg doba Ivo Bradvica, sa svojim brojnim saradnicima, obilato su iskoristili pasivan odnos državnih vlasti i na osnovu zakona svoje famozne Herceg Bosne, a uz pomoć korumpiranih pravosudnih organa na opštinskom nivou, uspjeli su u provedbi svojih kriminalnih i diskriminatorskih poduhvata, u okvirima i za dobrobit svoje “čistokrvne“ nacije.

Za to vrijeme, nas obespravljene radnike, Bošnjake i Srbe, svi premijeri u Vladama Federacije su lagali i obmanjivali lažnim uvjeravanjima da rade na rješenju naših problema. Međutim, Bičakčić, Behmen, Branković, Hadžipašić, Mujezinović, svi do Nikšića, zajedno sa svojim ministrima , posebno Hećom i Trhuljem, lagali su nas i samo lagali, a u principu nisu ništa ni radili. Istina je da je premijer Behmen pokušavao formirati neki Nadzorni odbor, koji, nažalost, nije smio priviriti ni na kapiju Aluminija.

Iako kaže narodna: “O mrtvima sve najbolje,“ ne možemo se oteti utisku da je i rahmetli premijer Hadžipašić i ponajviše “ušićario“ jer je po želji i volji pljačkaša, iz reda bojovnika sa Brajkovićem i Bradvicom, načelno dogovorio rasturanje državne imovine na štetu države i radnika, a u korist hrvatske komponente, u odnosima 44% : 44% : 12 %, ali zašto baš tako i na kojim osnovama, ostalo je za dragog Allaha/ Boga, koji jedino zna i koji je “šićar“ bio za takve nerazumne ustupke. Njegov kolega, premijer Branković, bio je iskren i javno je isticao da je ovo oko Aluminija sve rezultat političkog kompromisa, u što nikada nismo ni sumnjali, kao što nismo mogli posumnjati da je i on dobro “brkove omastio“ zakuhanom kašom...

Međutim, njihovi nasljednici i borci “za državu i čovjeka,“ premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj, nastavili su po istom principu u realizaciji “hadžijine“ prljave ujdurme. Poput totalnih diletanata, nalazeći i svoje interese, napravili su kardinalne poteze, pa se ispostavilo da su svi njihovi prethodnici napravili dobro ništa ne čineći, od ovoga što su oni učinili. A možda su ne čineći, pripremali teren za učinjeno ? Možda?!! Jer, ovi su jednostavno kapital od 44% nazvan, tzv. nenominirani ili radnički kapital, podastrli na stol nacionalistima da ga podijele prema svojim aršinima i to, kao što sam više puta isticao, obilato Hrvatima, mrvice Bošnjacima a Srbi su totalno “ sahranjeni“ zbog njihovog “ratnog doprinosa“ artiljerijom sa Čobanovog polja i sa fortica Podveležja, 1992. godine.

U dosluhu, Neka i Zlajo, sa ministrom Trhuljem, idu i dalje i shodno svojoj proklamovanoj borbi za “ čovjek i državu“ obećavaju ovim istim “čimbenicima“ da će im subvencionirati cijenu potrošnje električne enrgije, na račun države i sa grbače njenih građana.

Da ironija našeg bijednog suživota, u ovoj našoj surogat Federaciji nema kraja, upravo je nagovještaj, koji se i realizirao, da stari, sada novi premijer Vlade bude opet Nermin Nikšić.
Da li će mu sada, ovi novi uzurpatori i vlasnici propale firme Aluminij, prekrštene u Aluminij Industie, sa Amirom Grossom Kabirijem, Izraelcem (Jevrejom) omogućiti povratak i ulazak u bivši Aluminij, sa cjelovitom sačuvanom infrastrukturom, koje samovoljno ili dogovorno sa HDZ-om i Draganom Čovićem obilato iskorištavaju.

Da se radi sve, pod velom tajni, već poodavno ustrojeno i primjenjljivano od strane najvećeg nacionaliste i kriminalca Mije Brajkovića, bitno je da „ dolari „ ove Jevrejske drućine isto tako lukavo, licemjerno i veoma tajnovito ulaze na žiro račune najveće agresorske hrvatske stranke HDZ-a i njihove zločinačke tvorevine Herceg Bosne.


Šta je uradila „trosturska aspiratorska“ kriminalna trojka u orethodnoj staroj vladi sa Fadilom Novalićem, Jelkom Miličević i Nerminom Džindićem, suvišno je bilo šta napisati i dodati, jer su i vrapci na našim granama, slušali tolike pjesmice i njihove tužne melodije, na temu Aluminija?
Jednostavno, radi svojih fotelja i interesa koje su obilato koristili sa svojim koalicionim partnerom, HDZ-om i njegovim „nebeskim diktatorom“ kod Hrvata ovoga grada Mostara i „hercegovačke“ regije u kojoj su gospodari, sa pridolazećim vagonima “jevrejskih dolara“.

Normalno je, da nisu htjeli izvršiti nužni stečaj u firmi Aluminij, kako svi kriminalci iz aluminijskog kola, prema izvještajima finansijske policije, ne bi izlazili u javnost ili zauzimali prostore u kazamatima Vojkovića, Zenice ili KPD-a u Mostaru.