Bosna i Hercegovina je 1992.-95. doživjela brutalnu agresiju od strane sve tri svoje susjede. I bezdušnu izdaju Zapada. Motiv agresorki je bio njeno uništenje rasparčavanjem, a Zapada strah pred nastankom islamske države na tlu Evrope. Njeno nenaoružano većinsko stanovništvo se našlo na milosti i nemilosti raspamećenih fašističkih hordi, koje su svoj četverogodišnji krvavi pir zaključile genocidom nad Bošnjacima.

Uprkos svemu Bošnjaci su smogli snage i stupili u odbranu svoje domovine. Neravnopravna borba se vodila pod rukovodstvom Alije Izetbegovića. Bosna i Hercegovina je spašena od nestanka; Bošnjaci također. Ali sa teškim posljedicama: Dejtonskim mirovnim sporazumom formirana je nestabilna država sa dva entiteta; Bošnjaci u manjem ne uživaju puna ljudska i nacionalna prava.

To su ukratko istorijske činjenice; to je naša zbilja. U datim uslovima Bosna i Hercegovina nije mogla postići više.

Bulažnjenja u stilu „moglo je …“ samo su bulažnjenja nepoštenih pametnjakovića. A bilo ih je i bit će ih bukadar: „Bošnjaci su se trebali prikloniti Srbima…“ Dakle, svoj ljudski i ekonomski potencijal uperiti protiv Hrvatske i Kosova. „I onda bi ih Srbi poštedjeli.“

Najomiljenija floskula nepoštenog svijeta o sudbini BiH svakako je ona: „Alija je izdajnik! Potpisao je Dejtonski sporazum! Iz ličnih interesa!“ Među njima se ističe Džemo. Ima čovjek poziciju: doktor, profesor, pjesnik … sve reference za reviziju istorije i plasiranje blesavih ideja su tu. Narod je narod – kad-tad će se naći oni koji će mu vjerovati, koji će ga proslaviti i kult ličnosti mu izgraditi. Njemu pekala.

Što 'no kaže narod – đavo nit ore nit koplje, već đavoluke smišlja: pojedini mediji jedva čekaju skandal, koji im u ovom slučaju Džemo servira sa ciničnim osmjehom na licu. Kad je bal, nek je i maskenbal.

Zbog izrečenog poganluka Džemo zaslužuje ignoriranje, ništa drugo. U protivnom on postiže željeni cilj. Kao čovjek bez samopoštovanja i savjesti nema problem sa tim što će ga normalni svijet prezreti. Efemerna slast slave koju stiče kod teoretičara zavjera njemu je dovoljna nagrada.

Zato mislim da gospodin Jerković griješi jer nasijeda jednom profesionalnom provokatoru, kao što je vrli Džemko. Već sam naslov njegovog disputa „Prestanite izluđivati muslimane!“ je deplasiran, jer pretpostavlja jednaku krivicu Džeme i Mustafe. A to je u koliziji sa zdravom pameću: ovdje samo Džemo muti kašu. Mustafa mu je korektno odgovorio.

Pa i sama intonacija imperativa „Prestanite izluđivati muslimane!“ izražava visoko samoljublje autora i penjanje na ljestvicu sa staklenim nogarima. Ne može se čarobnom metlom pod tepih pomesti Džemino nepočinstvo, jer je kleveta „Alija je izdajnik“ preneumna, preteška, prepokvarena, da nema takvog ćilima koji bi je mogao prekriti.

Takva uravnilovka pak ne može proći.