Zaista je odvratno i ogavno slušati izjave srpskih i hrvatskih čelnika, predstavnika te dvije politike, koji iz svog ugla komentarišu današnjicu i događanja u njoj. Recimo, oni, koji itekako dobro znaju šta su Nedićeva Srbija i Pavelićeva Hrvatska učinili Jevrejima početkom Drugog svjetskog rata, sada su advokati i odvjetnici istog takvog rasizma države Izrael spram Palestinaca! Još ljigaviji su istupi pristalica četništva i ustaštva u njihovim kopi fest filijalama, političkim strankama sa prostora države Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci, grčki pravoslavci, koji su postali Srbi, na popisu stanovništva, 1932. godine i Bošnjaci rimokatolici, koji isto tako, na popisu stanovništva, postaše Hrvati 1948. godine, u nastojanju da sakriju ove istinite činjenice o sebi od drugih, uporno osporavaju i lažući vrijeđaju Bošnjake muslimane. Praveći navodnu paralelu između između Armije Republike Bosne i Hercegovine i palestinskog vojnog krila Hamasa, oni solidarno pokušavaju omalovažiti presude Međunarodnog suda u Hagu o genocidu jednih i zločinačkom udruženom poduhvatu drugih. Koristeći doktrinu da je napad najbolja odbrana, nastavljaju činiti verbalno ono u čemu ih je kraj agresije spriječio. Negaciji i blaćenju domicilnog stanovništva Bosne i Hercegovine, koji je spreman žrtvovati i živote braneći svoje slobodarske principe i vjersko ubjeđenje, nema kraja. U ovom vremenu kada se razotkriva stvarna historija države Bosne, njih hvata sve veća i veća panika. Srpsko-hrvatski falsifikatori prošlosti ovih prostora gube tlo pod nogama sudarajuće se sa sada dostupnim dokazima svih vrsta koji demantuju njihove učenje. Ogoljavanje Njegoša, Mažuranića, Andrića, Meše, Ćosića i mnogih drugih književnih lažova, takođe izdajnicima Bosne i bošnjaštva stvara ogroman problem. Kako sada argumentovano dati odgovor na tako logično pitanje, ko je u pravu, a ko ne govori istinu!

Ono što je državu Bosnu oduvijek krasilo je njena hrabrost i stremljenje ka pravednosti. Na cijenu koju treba platiti braneći dobro i osuđujući zlo, ona je oduvijek bila spremna. Pisao je ovaj narod rezolucije vrhovništvu NDH države, preko svoje vjerske organizacije, ilmije, tražeći prestanak progona i ubijanja Srba, Židova i Roma, za vrijeme Drugog svjetskog rata, ne pitajući koliko će ga to koštati. Isto tako je reagovao i u ovom vremenu kada je osudio agresiju velike Rusije na teritorije države Ukrajine jer je oduvijek bio na strani žrtve, za razliku od svojih komšija i susjeda! U nepravednom ratu, odnosno genocidu države Izrael nad palestinskim narodom i nastavku okupiranja ostataka njegove slobodne teritorije, opet je stao uz slabijeg, jer on to ima pravo! Kako je lijepo biti na strani istine jer nemaš oraha u džepu koji te tjeraju u licemjerstvo. Čist obraz je oduvijek bio i ostao ono što razdvaja ljude od onih koji to nisu!