Pitate kako je Jasmina
evo šta ću vam reći;
Kad mi je došla
ja sam procvjetao,
i kuća i komšiluk cijeli;
Hadžići su zamirisali
mirisom ruže
a djecu kad mi rodi
zablista i Sarajevo;
Uvijek nasmijana
Dobrinjske oblake postidila
pa je uljepšala;
Naumburg hladni
otopli sa njom
i drvo ponese njeno ime;
I sad stanje čarobno,
hasta još miriše više,
zaboravlja a nas savjetuje,
opet ispred jer voli više
a mi svjedoci da i On voli nju,
moju Jasminu.


Svjedoče matične knjige da si Jasmina Ramić rođena Čaušević, od oca Ahmeta iz Brčkog, potomka ondašnjih muhadžira iz Istočne Bosne čija je majka dva šehida Fata i sama ostala bez oca imama koji je ubijen u onom ratu u Čajniču. Teška sudbina je tvoju majku Hajriju dovela u Brčko, tvoje rodno mjesto koje si istinski voljela. Tvoje djetinjstvo, započeto poteškoćama neuspješnog braka, preraslo je u ozbiljnost odrastanja u strahotama rata uz svoju teško bolesnu nenu koju si njegovala i hizmetila kao djevojčica bez trunka zadrške, potpuno predana kako može samo djevojčica biti. Mlada logističarka bosanske armije, kako sam te volio zvati, koja je održavala čistoću i dostojanstvo svog oca i borca, na hladnim potocima podni Majevice, nije imala vremena da savija i njeguje svoje rane zbog ozbiljnosti života.

Knjige svjedoče da si završila Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i da si voljela lijepo učiti Kur'an i ilahije. Tvoj odnos sa školskim prijateljicama i vaše sestrinstvo me uvijek fasciniralo i volio sam te gledati dok si sretna kada se sa njima družiš, učestvuješ i kahve ispijaš. Vaša zajednička druženja su bila dar Božijeg stvaranja i energija koju si donosila sa tih druženja i u meni je budila poseban životni polet. Vaša međusobna briga i podrška u teškim danima je bila zapanjujuća od trenutka kada si se razboljela pa do tvog poslijednjeg ispraćaja. Ta njihova podrška je poprimila materijalni oblik koji je omogućio da se ostvari tvoja životna želja za hadžom i u poslijednjim danima tvoje svjesnosti na ovom dunjaluku oblikuje u posjetu svetim mjestima, kojima je hodio i tvoj voljeni Poslanik a.s. Svjedok sam tvoje ljubavi prema Bogu Najuzvišenijem i Poslaniku a.s. koju si nenametljivo i sa potpunom privrženosti prenijela na tvoje prekrasne sinove, koji su ti sa strpljenjem klanjali dženazu, spustili u kabur i pokrili tvoje tijelo da se sjedini za tvojom mirisnom bosanskom zemljicom.


Svjedok sam i tvog zadivljujućeg odnosa prema porodici, prijateljima, komšijama i poznanicima i saosjećanja za pravednošću prema njima. Svjedočim da si bila i majka i supruga koja može biti samo poseban dar od Allaha dž.š. Tvoj odnos prema meni je izvor moje ljubavi prema tebi i moj pokušaj da ti uzvratim barem djelić onoga što si mi dala. A dala si sve i ljubav i pažnju i milost i poštovanje i podršku i snagu i mnogo toga drugog. Dala si mi u potpunosti sebe a ja sam ti uzvratio u nadi da budem od onih koji su najbolji prema svojim ženama. Osjećao sam to u svakom trenutku naše zbilje. To naše povjerenje sam osjećao čak i poslijednjeg trenutka, dok sam te držao za ruku i ponavljao šehadet a lijepi Azrail, kako si ga zvala, čekao Naredbu da uzme tvoju posebnu dušu. Moje povjerenje u tvoje stanje kod Dragog Allaha mi je ojačao i osmjeh koji si sa zadnjim udisajem ostavila na svom lijepom licu.

Svjedokom sam da si voljela petak zbog salavata i mubarek trenutaka u kojima se molitve primaju. Tvoja radost za petkom nije ostala neprimjećena i ostavljala je dubok trag i na mnogim drugim ljudima. Tvoj odnos u poslu i sa ljudima je bio poseban i tvojoj ljudskosti svjedočim kada si sa iznimnom požrtvovanošću uvodila uposlenike u posao govoreći da je to njihova nafaka i da tako spašavaš jednu porodicu. I svjedočim da su ti se odužili tako što su u centru Naumburga, u dogovoru da gradonačelnikom posadili carsku lipu sa posvetom i tablom koja nosi tvoje ime.

Sve što si željela si i postigla, uz to si bila sretna i ja sam sa tobom bio sretan. Ostaje nam ponos i ljubav i nada da ćeš i na dunjaluku ući u vječno sjećanje jer si za tvoju vječnost kod Allaha izgradila povjerenje. Dokazanu Allahovu Milosti i tvoju Ljubavi prema Njemu ne mogu zasjeniti ni kratki život a ni kratkotrajni okus smrti. Molim Boga Svemogućega da te mimo svakog čekanja stavi kod Sebe u najljepše društvo jer svjedočim da tome društvu i pripadaš. Molim Boga Allaha Dobročinitelja da nam sa te posebne pozicije budeš pomagač i zagovornik kada mi redoslijedom budemo dolazili tamo. Moja dova Allahu jeste i da sačuva dobru bit u tvojim potomcima do Sudnjega dana i da ih osnaži, učvrsti i da On sačuva spomen na tebe.

Sa iskrenom ljubavi i potpunim poštovanjem Tvoj ožalošćeni suprug. ...i da ovo je prva kolumna koju nisi prva pročitala i komentarisala i nadam se dobru.