Iza Erdoana (23) su ostali otac Arman, majka Edina, brat Ardijan i ostala mnogobrojna porodica i prijatelji

Ogroman broj ljudi prisustvovao je dženazi Erdoanu Morankiću u brčanskom naselju Ivici. Ukop je obavljen na mezarju Meraje u Brčkom.

Tuga i bol osjetili su se na svakom koraku, a prije dženaze i ukopa održana je komemoracija u Domu kulture u Brčkom.

Prijatelji, kolege i saradnici odali počast Erdoanu Morankiću na komemoraciji u Brčkom
Komemoracija Erdoanu Morankiću održana je u Domu kulture u Brčkom.

Prisustvovali su Erdoanovi prijatelji, poznanici, kolege s fakulteta. Rijetki su smogli snage da govore i riječima odaju počast mladiću koji je ostavio veliki trag.

Vladimir Kanostrevac, predsjednik Vijeća mladih Brčko, imao je samo najljepše riječi za Erdoana s kojim se družio i sarađivao.


Kažu, treba živjeti tako da kad se rodiš, samo ti plačeš, a oko tebe se raduju. A kad umreš, da onda se samo ti raduješ, a svi oko tebe plaču. A, ovaj čovjek sa svega 20 i nešto godina je živio tako da se cijela država plače. Znamo se nekoliko godina, a jako smo se zavoljeli, tako da ja sebe nazivam njegovim prijateljem. Zajedno smo nešto gradili, radili, sarađivali. Fascinantno mi je da je neko tako mlad, a da je tako pametan, znatiželjan, to me je fasciniralo oduvijek. Učio nas je umjetnosti – kazao je.

Erdoanove kolege istaknule su kako je bio poseban u svakom smislu.

Vrijedan, pametan i nevjerovatno talentovan. Uživali smo u svakom razgovoru s njim. Divili smo se svakom njegovom komentaru, svakoj slici. Pun entuzijazma i nade da će doprinijeti novim pozitivnim promjenama. Pun hrabrosti da svaku ideju prenese u djelo. Njegova borba za kolege neće biti zaboravljena, - poručila je Belma Mašić.

Žao nam je što nismo iskoristili svaku sekundu dok si bio ti. Hvala ti za svaku uspomenu koja će živjeti u nama dok živimo i mi. Znamo da nam predstoji cijela vječnost žalosti. Ostaju riječi, lik i djela i nećemo dopustiti da nas napusti, - kazao je Dino Toz.


Dekanesa Akademije likovnih umjetnosti prof. dr. Dubravka Pozderac-Lejlić održala je emotivan govor ističući kako je bol neiskaziva, a riječi nedovoljne i istrošene.

I pomišljam da bi upravo slika, umjetnička tvorba, nekoliko poteza, linije i boje učinilo našu emociju neposrednijom i bližom, opustilo dušu da slobodno plovi u obzorima koje još uvijek obećavaju utjehu i nadu, u kojima i briga i odgovornost za drugog još uvijek postoje. Erdoan je u sebi nosio jednu takvu sliku. Punu poštovanja i ljubavi za drugog. Sa vjerom u ljepotu života i dobrotu svijeta i željom da ga bolje upozna i svoje doživljaj i spoznaju o njemu i drugima pokaže i prenese. Bio je tek na početku svog životnog i umjetničkog puta. Student treće godine slikarstva, među kolegama poštovan i voljen, među profesorima i uposlenicima Akademije prepoznat kao dobra, vjerna i uvijek nasmijana duša, - kazala je.

Prisutnima se obratila i Arma Tanović Branković.

Gubitak mladog čovjeka uvijek je gubitak dijela duše svijeta. Ali, gubitak mladog umjetnika nosi dodatnu tišinu. Tišinu neostvarenih ideja, neispričanih priča, nedovršenih platna i snova koje su trebali dobiti svoj oblik. Sa Erdoanovim odlaskom, Univerzitet u Sarajevu i Akademija likovnih umjetnosti, izgubili su dio svoje budućnosti. Jer Erdoanovo prisustvo je bilo ne samo broju indeksu, već i doprinos zajednici koja uči i stvara zajedno, - kazala je.

Podsjetimo, Erdoan je stradao u tramvajskoj nesreći koja se dogodila u četvrtak, 12. februara, u sarajevskom naselju Marijin Dvor.

Iza Erdoana (23) su ostali otac Arman, majka Edina, brat Ardijan, djedovi, nane, tetka, dajdža i ostala mnogobrojna porodica i prijatelji.

(Foto: A. Kalesić)