Historijski dan

Danas, 22. maja, punih je 30 godina od održane 86. plenarne sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku, kada je (22. maja 1992.), usvojena rezolucija 46/237 Vijeća sigurnosti od 20. maja 1992., da se prihvati aplikacija za prijem Republike Bosne i Hercegovine u članstvo Ujedinjenih nacija.

Ovo je jedan od najznačajnih datuma u novoj povijesti BiH kome se ne pridaje adekvatna pažnja i značaj. Jer tada je ona dobila grunt u međunarodno-pravnim odnosima. To je dan kada su građani dobili priliku da kroz međunarodno priznatu državu afirmišu i oblikuju svoju državnu svijest.
Izvršena brutalna klanja i likvidacije

Zato, nikada po komandnoj odgovornosti nisu odgovarali predsjednik i premijer, niti ministar MUP-a CG, a ni službenici policijskih uprava i postaja za nezakonito hapšenje civila - izbjeglica i njihova deportacija u zadnjoj trećini maja 1992. na nož paradržavnoj tvorevini i zloglasnoj vojsci bosanskih Srba koji su presuđeni za genocid i udruženi zločinački poduhvat.
Pripreme za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici:

Zbog pandemije izazvane virusom COVID-19 posljednje dvije godine bio je ograničen broj učesnika ovog događaja, te organizatori poručuju da se ovogodišnje pripreme vrše na bazi procjene 4.500 do 5.000 učesnika zbog ukidanja epidemioloških mjera i velike zainteresovanosti učesnika kako iz Bosne i Hercegovine tako i čitavog svijeta.
Dževad Mahmutović, doktor pravnih nauka

Sve dezinformacije koje se pominju posljednih dana u medijima su političke naravi, želi se doći do jeftinih političkih poena. Uz sve to, predizborno je vrijeme. Čujem u najavama da će se neki baviti tom stvari u skorije vrijeme, pa će se održavati i posebne sjednice skupština. Ti ljudi nemaju pojma šta je revizija, ne znam o čemu će raspravljati, vjerovatno o Bakiru Izetbegoviću i SDA. Oni koji su danas najglasniji u napadima na Bakira Izetbegovića su se tada pridružili nama, rekli da nas podržavaju, slali pisma podrške, a danas imate niz pitanja o tome da li smo trebali ovako ili onako.
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu

Ekstremni strah ostavio je posljedice na djecu koje će neke pratiti i doživotno. Cilj VRS-a bio je da ih na duži ili na trajni period dovedu do mentalnog onesposobljavanja. Ratna događanja utjecala su i na smanjenje broja poroda, povećanje broja nasilnih prekida trudnoća, kao i na povećanje broja mrtvorođene ili djece s ispotprosječnom težinom.